Fondacija Istina, Pravda, Pomirenje iz Tuzle oglasila se danas saopćenjem za javnost u kojem podsjeća “da su jedinice HVO-a 4. juna 1993. na prilazima Novom Travniku, kod Nove Bile, u naselju Rankovići, napale ‘Tuzlanski konvoj spasa’, te da za taj zločin još niko nije odgovarao”.
– Posljedice tog zločinačkog napada na konvoj za što do danas niko nije procesuiran su sedam ubijenih vozača konvoja (Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić, Adil Akeljić). Sudbina Salke Memića je nepoznata, a traga se za još tri osobe ubijene u ovom napadu – navodi se u saopćenju.
Fondacija, nadalje, upozorava “da su ovaj zločin dokumentirale kamere HTV-a i CNN-a, ali da do danas još niko nije procesuiran”.
– Zločin se dogodio u zoni odgovornosti koju je kao vojni tužilac HVO pokrivao Marinko Jurčević, jedno vrijeme glavni tužilac u Tužilaštvu BiH. U ovoj činjenici se i krije odgovor na pitanje zašto ovaj zločin nije procesuiran. Jurčević je čovjek koji sve zna o zločinu kod Nove Bile, jer je po funkciji i komandnoj odgovornosti bio četvrti čovjek u hijerarhiji HVO u to vrijeme – navodi se.
Ova činjenica, kako se dalje navodi, objašnjava zašto predmet „Tuzlanski konvoj spasa“ luta od tužilaštva Srednje-bosanskog kantona do Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, Tužilaštva BiH da bi ponovo bio vraćen Tužilaštvu Srednje-bosanbskog kantona u čijim ladicama skuplja prašinu.
Iz Fondacije, istovremeno, podsjećaju “da je po komandnoj odgovornoti kao drugi čovjek u strukturi HVO, bio Milivoje Petković, koji se u trenutku napada na tuzlanski konvoj zatekao na licu mjesta u vozilu UNPROFOR-a. Za neke druge zločine Petković je u Haagu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora”.
– U spomenutom napadu opljačkan je veliki broj kamiona, putničkih automobila, dva sanitetska vozila sa opremom i lijekovima, velika količina robe široke potrošnje i oko 500 tona druge robe čija vrijednost nije procjenjena – navodi se u saopćenju.
