Ljudi su oduvijek bili nasilna vrsta, a ratovi u svijetu izbjegavaju se na najdomišljatije moguće načine – odvraćanjem pažnje, gomilanjem oružja, ekonomskim sankcijama…
U ljudskoj je prirodi da ratuje – bar nas tako uči historija svjetskih sukoba. Ali sa željom za osvajanjem moći i bogatstva dolazi i racionalnost – koja govori da ratovi nisu poželjno rješenje. Da bi se oni izbjegli, najefikasnije su tzv. tehnike odvraćanja, od kojih većina uključuje naizgled kontraproduktivna oružja masovnog uništenja kojima se kontrolišu države.
Gomilanje naoružanja
Gomilanje oružja je stara vojna tehnika koja se razvila u sasvim drugom smjeru nakon izuma bombi. U Drugom svjetskom ratu i Sovjetski savez i SAD su gomilali nuklearno naoružanje uprkos činjenici da su već posjedovali toliko toga da su mogli da unište svijet nekoliko puta. Tada je to prestalo da bude pitanje “ko bi mogao napraviti više štete” i razvilo se u igru u kojoj je ulog cijeli svijet. Zahvaljujući tehnološkom napretku, gomilanje oružja je rijetko danas, jer se rezultati rata teoretski određuju prema tehnološkoj superiornost, a ne prema materijalnom oružju.
Biološko oružje
Uprkos sporazumima poput Ženevske konvencije i Konvencije o biološkom naoružanju, vjeruje se kako većina potpisnica posjeduje neke oblike biološkog naoružanja koje bi upotrebili u slučaju nužde. Naravno, korištenje bilo kakvog biološkog oružja tokom konvencionalnog ratovanja je samoubistvo, jer bi samo izazvalo bijes “moralnijih” naroda koji bi se uključili u rat, to ne znači da se neće koristiti u trenucima očaja. Ono što biološka oružja čini posebno zanimljivima je to što je njihov jedini cilj uništenje. Oružje poput agresivnog gripa i drugih epidemija služi kao vrlo značajan način privlačenja pažnje i odvraćanja od rata, jer potencijalnim neprijateljima nosi poruku “Radije bih da oboje patimo, nego da vidim tvoj uspjeh”.
Ekonomsko uništenje
Ovo je poprilično jednostavno – zaprijeti svojim neprijateljima ekonomskim sankcijama ako žele da te napadnu. Mnoge ekonomske supersile koristile su ovu taktiku, a najpogodniji kandidat za ovo odvraćanje od rata je Kina. Ako bi izbio rat sa zapadnim zemljama, Kina bi se mogla prisjetiti triliona dolara koje posjeduje u dugu te blokirati izvoz, čime bi se zapadne ekonomije našle u slobodnom padu preko noći. Bilo koja zemlja koja ima neki oblik ekonomske zavisnosti od neke druge zemlje ili njenog saveznika, morat će dva puta razmisliti prije nego što uđe u rat je će njime rizikovati svoje ekonomsko uništenje.
Masovna odmazda
Ako ste ikad igrali igrice vojne strategije i izgrađivali impresivnu vojnu silu da biste uništili neprijatelja, tada znate šta je masovna odmazda – doktrina koja obuhvata neizmjerno veliku silu kod protivnapada kako biste izbrisali one koji s vama žele ratovati. Tu su taktiku formirale SAD i Rusija tokom Hladnog rata, a razumljiv strah od masovne odmazde spriječio ih je i da zarate.
Protivrijednost drugog napada
Ako je na stotine nuklearnih raketa upereno u našu zemlju, koji bi cilj postiglo uništavanje neprijateljske vojske? To naravno ne može pomoći u trenutku nuklearnog napada, ali može poslužiti nanošenju moralne štete neprijatelju. Upravo je to ono na šta se pozivaju zemlje koje imaju nuklearno oružje, kao i politike “nemoj napasti prvi”. Vrijednost protivnapada nema stratešku ili taktičku vojnu vrijednost, ali ovakvo odvraćanje ima za cilj da prsili civile da “pritisnu” svoju vladu kako ne bi prvi izveli nuklearni napad.
Samsonova opcija
Sve od njegovog osnivanja nakon Drugog svjetskog rata, Izrael postoji pod stalnom prijetnjom uništenja od svojih islamističkih susjeda. Ali, na veliko iznenađenje, ekstremne prijetnje koje dolaze iz samog Izraela prema ostatku svijeta prolaze nezapaženo. Brojni vojni svjetski stručnjaci vjeruju kako bi Izrael na rubu svog uništenja mogao pribjeći “Samsonovoj opciji”, nuklearnom ratu koji bi nastavile autonomne izraelske vojne jedinice po svijetu nakon pada Izraela. Tako bi gnjev jedne poražene nacije uticao na cijeli svijet – uključujući evropske i američke gradove.
