Piše: Biljana Skoković-Tomić
Pandorina kutija zvana tuzlanski Univerzitet konačno je otvorena. Tačka na sva dešavanja u Tuzli, još nije stavljena. Na površinu su, malo po malo isplivale sve opskurne političke igre, godinama režirane na relaciji Tuzla – TK – Sarajevo. Svaka nova smjena u vrhu političkih moćnika, posebno iz redova SDA koja godinama na kantonu drži sve pod kontrolom, donosila je nove vjetrove nepotizma, protekcija i konformizma i korupcije, stvarajući baruštinu u kojoj se koprcaju mediokriteti ponosno uljuljkani u već otrcanu, a njima bitnu, sintagmu – država to sam ja.
Svi koji im se suprostave – moraju da odu ili da budu marginalizirani.
Primjer prvi: Press konferencija koju je Vlada TK sazvala u cilju pojašnjenja događanja na tuzlanskom Univerzitetu. Kako su birani dekani, zašto je došlo do tuče među dekanima, radi li se zakonito?? !! Zašto premijer Bego Gutić govori o ovome , a ne rektor?! Pa iz jednostavnog razloga što je Vlada TK postala alfa i omega samog Univerziteta. Prošle godine donijela je i novi Zakon o Univerzitetu kojim se, kažu upućeni, topi autonomija ove kredibilne institucije.
I onda se dogodi iznenađenje na pressici. Niko nije tamo očekivao ono što će se dogoditi. U publici među novinarima bila je dr Amela Begić Dahić koja je, na zadovoljstvo poštene javnosti i inteligencije ovog grada i šire, osvjetlala ne samo svoj, nego i obraz cijele akademske zajednice u samo nekoliko minuta. Istina, prilično uznemireno ali sa argumentima, tražila je od prvog čovjeka kantona Bege Gutića da joj se izvini, što je pored svih svojih naučnih referensi, pet napisanih udžbenika i desetke naučnih radova, magisterija i doktorata sa sarajevskog Univerziteta, do radnog mjesta došla sudskim putem. U isto vrijeme stalne angažmane na fakultetima dobijali su ljudi koji imaju deset puta manje referensi. Ali zato imaju onu najvažniju – oni su (uglavnom) članovi moćne vladajuće partije ili nečiji stranački drugovi! Bitno je da – partija stoji iza njih.
Javna je tajna da oni i njihovi „mentori“ vedre i oblaće u tuzlanskom hramu nauke. Prije svega zahvaljujući stranci, čitaj SDA (iako ima i drugih) koja neprikosnoveno vlada na ovim prostorima, nošena nezaobilaznim političkim diktatima, odnedavno, i iz Banovića. I nije to samo na Univerzitetu. U svim drugim preduzećima, posebno javnim, ujutro samo osvanu novi ljudi na radnom mjestu. Bez konkursa, često i potrebnih kvalifikacija.
Primjer drugi: Prošle godine dr. Senka Mesihović Dinarević, jedina žena akademik na UKCS-a smijenjena je sa pozicije šefa Pedijatrijske klinike u Sarajevu i funkcije koju je obavljala od 2003.godine. Uglednog svjetskog eksperta, pedijatricu i specijalistu za kardiologiju, redovnog člana Europskog i britanskog udruženja pedijatara kardiologa, smijenila je direktorica Sabija Izetbegović, supruga „efendije iz trezora“ i člana Predsjedništva BiH i žena koja je do zvanja lječnice stigla nakon desetogodišnjeg studija. Koja ironija; najgora studentica smijenila je studenticu generacije!
Šta u biti imaju slićno ova dva primjera. I gospođa Begić Dahić i gospođa Mesihović Dinarević žrtve su političkih moćnika i politika koje kontinuirano uništavaju visoko obrazovanje i društvo u cjelini. Postavljaju se poslušni, a ne kompetentni, što samo potvrđuje kako je akademska zajednica odavno prodala dušu političkim interesima. Na taj način ona se odrekla autonomije za koju su se pojedinci, barem u Tuzli, prekasno počeli boriti. Odnosno počeli su onog trenutka kada su stvari izmakle kontroli i kada su, posebno tuzlanske univerzitetske profesore ti problemi dotakli lično.
Konačno i to je dobro…. Čovjek u teškim situacijama i dobije tu nevjeriovatnu snagu koja ga pokrene da ispravlja nepravde, kako za sebe tako i druge. Dobije želju da se bori za pravdu i pravednost kojih je sve manje u ovoj zemlji. Jer ako je Univerzitet u Tuzli sa tradicijom dugom čedrdeset godina, pao na Webometrich listi za 474 mjesta, ako su smjene i postavljenja profesora i asistenata rezultat politike a ne stručnosti, ako se ukida autonomija Univerziteta onda je pet do dvanaest da se kaže – dosta je. Nanijeli ste sramotu i Tuzli i štetu ugledu Univerziteta i grada. Neko vas konačno mora zaustaviti. Duboko vjerujem da u Tuzli još ima univerzitetskih profesora koji će se pokrenuti u zaštiti digniteta ove institucije u gradu i kantonu. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog osjećaja časti i duga prema ovim naučnim institucijama i reformirati ih u duhu nauke i naučnih dostignuća kao što se radi u razvijenoj Evropi. Pametnim ljudima i političarima to bi trebao biti uslov bez kojeg nema dalje naprijed. Sapienti sat.
