Bez imalo pompe i uz krajnje nerazumnu medijsku ignoranciju, i lokalnu i širu, u Tuzli se zbilo finale jedomjesečnog Festivala mladih, nazvano Samitom mladih, kao masovna aktivnost omladine iz naše i drugih zemalja, koja je, uz podršku lokalne i kantonalne vlasti, u prvi plan istakla dvije stvari: da mladi imaju namjeru da se bore za svoju budućnost, jer čekanje da to učine stariji – pogotovo naša politika i vlast – samo dokazuje da „Tuđa ruka svrab ne češe“.
U SVE BEZUMNIJOJ i OBILNIJOJ poplavi teških, sumornih i obično onespokojavajućih vijesti – osobito političkih, ekonomskih i zdravstvenih – kojima smo godinama zatrovani, blago je reći da je osvježenje, s ohrabrujućim nanosima vedrine i optimizma, ono što se sredinom prošle sedmice desilo u Tuzli. Zbio se Prvi samit mladih, završnica jednomjesečnog Festivala mladih TK, uz više hiljada učesnika, živo zainteresovanih za to da se aktivnije pobrinu za svoje sutra. Na prvi (pogrešan) pogled, reklo bi se ne naročita mudrost, niti čudo, ali svaki dalji, pažljiviji pogled vodi zaključku da se ovoga ipak neko (Radio Kameleon) morao sjetiti i da je valjalo realizovati ideju. I za nju zainteresovati lokalnu i kantonalnu vlast, koja je – podžavajući Festival i Samit – mnogo učinila na razbijanju uvriježenog stava (predrasude?) da se od naše politike i vlasti, zadeverane mnogim problemima, ne može očekivati da u prioritete stavi i brigu o mladima. U prevodu, da je tačna ono „Tuđa ruka svrab ne češe“.
Kada se tome doda podatak o nekontrolisanom i masovnom bijegu iz ove zemlje (od posljednjeg popisa 2013., BiH je napustilo 10 posto sanovništva!), o tome da hiljade mladih, iako ne samo mladih, okreće leđa besperspektivnosti, neizvjesnosti i problemima koji se ne rješavaju i koji zamagljuju sve realne izglede za pristojan život u ovakvoj državi, onda je događaj o kome govorimo i vrijedan i krupan. I ne može i ne smije ostati bez odjeka, a ni samo lokalno važan i koristan.
CIO MJESEC, OD ZADNJE dekade avgusta do prošle sedmice, u Tuzlanskom kantonu je trajao Festival mladih, koje su okupili umjetnost, sport, aktivizam, ekologija, napredne tehnologije, nauka, inovacije…Bilans je više od 30 raznih aktivnosti, koje je realizovalo više od 40 partnerskih organizacija u šest lokalnih zajednica TK. Finale je bio Samit mladih, održan prošlog utorka u Tuzli, čiji cilj je okupiti na jednom mjestu organizacije, institucije, pojedince i privatni sektor oko ideje stvaranja uslova za život i budućnost mladih u TK i u BiH. Rijetko se na jednom mjestu i u isto vrijeme može naći koncentracija takve promocije vještina, znanja, talenta, uspjeha, prilika za nova međunarodna poznanstva među mladima. Plus mogućnost za spajanje različitosti, kao stimulans za samopouzdanje, sigurnost i odvažnost.
Baš to su svojim prisustvom i obraćanjem učesnicim Prvog samita mladih, podržali premijer TK Kadrija Hodžić, jer je Vlada partner ovog skupa, te ministar za kulturu, sprot i mlade u Vladi TK Zlatan Muratović, ozbiljnim odnosom prema prilici za to da urodi plodom aplikacija Kantona za vropsku prijestonicu mladih 2025/2026. godine. Ne kaže slučajno kantonalni premijer da se ovim osnažuje pozitivna budućnost mladih, koja je „dosad bila uglavnom ispod političkih radara, pa čak i ispod radara akademske zajednice“, dok ministar Muratović ističe da je Samit afirmacija univerzalne ideje da mladi ljudi predstavljaju perspektivu, ne samo BiH, već svih zemalja, koje na pravi način promišljaju svoju budućnost. Koje bez mladih – niti ima, niti može biti.
TU ČINJENICU POSEBNO potcrtava ministar, zalažući se za stvaranje uslova mladim ljudima da ostanu u svojoj domovini, što je zadatak ne samo vlasti i politike, već i društva u cjelini. Ovo kao da je bio šlagvort direktoru Festivala mladih Amiru Zoniću za to da, uz isticanje onih koji su bili angažovani – posebno lokalnih zajednica, TK i Federlnog ministarstva za kulturu i sport – izrazi optimizam u pogledu osvajanja titule evropske prijestonice mladih. Uslov za optimizam je, smatra on, restartovanje omladinskog sektora i pravljenje novih veza sa onima koji su se, kao ovog puta, jasno iskazali.
Uz nenametljivu, pompe lišenu aktivnost tokom mjesec dana, ali i uz potpuno nerazumljivu, čak indikativnu medijsku ignoranciju – i lokalnu i širu – i Festival mladih i njegovo finale u vidu Samita, pokazali su da ima i pameti, i snage, i odvažnosti, a usput i srčanosti i nepokolebljivosti, u redovima onih koji, s jedne strane, nisu inficirani nijednim od aktuelnih, opasnih otrova (nacionalizmom, politikantstvom, karijerizmom, korupcijom, nepotizmom, kriminalom…) koji očajno zamagljenom čini sutra svih nas, a s druge strane i da baš mladi ljudi imaju i najveće pravo, ali i obavezu da se izbore za ono što žele da im bude budućnost. Dakako, uz podršku i pomoć malo starijih i iskusnijih, u politici i vlasti prije svega, bar onih kojima je jasno da nije potrošena izreka „Na mladima svijet ostaje“ i, naročito, da nam nikako ne smije biti svejedno šta ostavljamo svojim potomcima.
Piše: Zlatko Dukić
