OHR DA – OHR NE!
Sve se češće se u javnosti BiH iznose teze da će novi visoki predstavnik imati manja prava te da neće nametati zakone. Dragan Čović poručuje da to “neće biti političar nego drugačiji profil osobe”, da će se definirati “vremenski okvir i ovlasti u odnosu na bonske ovlasti.”
Naravno, iza priča u suverenitetu, demokraciji i stavu da BiH sama odlučuje o sebi, se krije nešto drugo.
Najglasniji je u suprostavljanju postojanju i pravima visokog predstavnika Milorad Dodik. Razlog je u činjenici da je OHR više puta poništio zakone usvojene u Banjaluci koji su slabili državu, jačali entitet i pripremali otcepljenje. Za njih je čak i međunarodni evropski telefonski broj za pozive u hitnim slučajevima -112 – bio definiran kao – simbol unitarizma.
Predstavnici Hrvata najveći motiv nemaju u slabljenju države nego u nastojanju da osiguraju da predstavnike Hrvata u državnim tijelima biraju samo Hrvati. Oni smatraju da intervencije Visokog predstavnika jačaju građansku državu na štetu koncepta konstitutivnih naroda.
Bošnjačka strana smatra da Visoki predstavnik štiti BiH od njenog slabljenja na kojem insistira Banjaluka te da će bez intervencije OHR-a ovaj entitet blokirati sve institucije i dovesti BiH do kolapsa. Iza insistiranja na građanskom konceptu je činjenica da Bošnjaci čine većinu.
U pozadini se valja i financijski interes. Bez OHR-a je kontrola javnog novca bitno manja, a manevarski prostor stranaka bitno veći. Istovremeno Amerikanci žele svoj plinovod, Rusi drže Banjaluku u rukavu, Evropa se na Balkanu uvijek dvoumila između interesa Engleza, Nijemaca i Francuza. I to se zove međunarodna zajednica čije odluke lobiraju sve tri strane, ili pokušavaju da je kupe zoveći u goste poznate sinove i zetove.
Međunarodna zajednica je samo floskula. Ona je rezultat kompromisa, sukoba interesa koji se onda prelome tako da je pacijent u bolnici dok ljekari ne umiju da odluče kako će ga liječiti.
Nepovjerenje između lidera je oduvijek bilo veliko. Kako će Banjaluka i Mostar vjerovati Sarajevu ako lider SDA, Bakir Izetbegović, po tvrdnji američkog ambasadora, kaže da bi mogao živjeti sa podjelom države jer bi, citiram, “njegov dio bio velik kao Slovenija”! Ili, kako da Sarajevo i Mostar vjeruju Banjaluci koji čine sve da država ne funkcionira, a zatim se žale zato što ne funkcionira.
Ne može se Sarajevo, naprimjer, kleti u građansku državu, a ne razumjeti interes hrvatskog nacionalnog korpusa. Ne može se grabiti od BiH sve što je moguće, a istovremeno činiti sve da se država uništi kao što to rade u Banjaluci. Ne može se, kao što rade u Mostaru insistirati samo na konstitutivnosti naroda, a zanemariti građanski koncept države koji vlada u EU. Onoj istoj kojoj svi teže. Tako kažu.
Osobno ne vjerujem da BiH političari uopće žele u EU jer to samo znači vladavinu zakona, neovisno sudstvo i medije, a u oba entiteta rade sve suprotno.
Sve tri stranke zajedno su do sada vrlo uspješno demonstrirale svoju – nesposobnost. Vode državu 30 godina i nastavit će raditi ono što su i do sada radili – Banjaluka, sa Rusijom i Srbijom, kupuje, prodaje i prijeti. Mostar, preko Hrvatske, pokušava dobiti podršku EU, a Sarajevo jednim okom namiguje arapskim državama. U svom posljednjem intervjuu Alija Izetbegović mi je na pitanje zašto ne traži od Saudijske Arabije da mu pomognu u izgradnji fabrika umjesto da gradi džamije odgovorio – ne daju mi Nenade novac sa fabrike.
Što god Vijeće za implementaciju mira odluči o dužnostima OHR-a dvije stvari se neće promjeniti. Niti će se stranke dogovoriti niti će takozvana međunarodna zajednica dogovoriti kako dalje. I jedni i drugi su imali bezbroj prilika da se dogovore pa nisu mogli.
Po najnovijim podacima, BiH je četvrta na listi najsiromašnijih zemalja Evrope. Ako izuzmemo Ukrajinu koja ratuje – Bosna je treća. Ima dakle bronzanu medalju!
Vrijeme je za slavlje. Zato što ni zlatna medalja nije daleko.
