DVA RATA, DVA LIDERA I DVA PORAZA
Dva svjetska lidera povela su dva rata bez ikakvog povoda i obojica proglašavaju pobjedu. Autoritet obojice rapidno pada i u zemlji i van nje.
Prvi je Vladimir Putin. Ukrajinski predsjednik mu se ruga. Moldavska predsjednica mu prkosi. Građani Armenije na Putinove prijetnje odgovorili su izborom njegovog protivnika.
Jedan od ključnih elemenata četvrt stoljeća duge vladavine ruskog predsjednika bio je napor da ponovno uspostavi kontrolu Moskve nad bivšim sovjetskim prostorom. Uprkos onome što je sam nazvao ruskom „mekom aneksijom“ Bjelorusije i zatim osvajanjem teritorija Gruzije, Putinov imperijalni projekt očigledno propada. Teza da Rusija ima poseban status sa svojim postsovjetskim susjedima pokazala se netačnom.
Katalizator je agresija na Ukrajinu koja, umjesto da bude završena za tri dana, traje već petu godinu. Kredibilitet ruske vojske je izgubljen, a cilj da se NATO spriječi da dođe do ruskih granica imao je suprotan rezultat. Ruska ekonomija je pred ponorom. Rat ne mogu dobiti, mogu ga samo izgubiti.
Strategijski poraz Rusije je očigledan. NATO je jači nego prije agresije. Ukrajina je jača nego ikad, Rusija slabija nego ikad. Rusiji će trebati dugo vremena da se oporavi, dok će se Ukrajina uz pomoć Zapada brže oporavljati. Ukrajinska vojska je najjača u Evropi, nacionalni identitet snažniji nego ikad, ruska vojska više nema imidž nepobjedivosti, Rusija je izolirana, Ukrajina nije.
Američki predsjednik danima već proglašava pobjedu u Iranu. Hvali se da će kroz Hormuški moreuz slobodno prolaziti brodovi te da Iran neće imati nuklearno oružje. Ali kroz Hormuški moreuz prolazilo se i prije rata, a pregovori o obogaćenom uraniju tek počinju. S druge strane, Iran dobija 300 milijardi dolara investicija, ukidanje sankcija i odmrzavanje svojih blokiranih milijardi. U Izraelu sporazum nazivaju katastrofom. Gotovo je zaboravljena činjenica da je teokratski režim u Iranu pobio više od 20.000 građana u ovogodišnjim protestima.
Napad na Iran je stoga strategijska greška. Trump udaljava Evropu od sebe, autokratsko ponašanje narušava autoritet Amerike, a njen moralni kredibilitet opada. Po prvi put u posljednjih pola stoljeća više je Amerikanaca napustilo Sjedinjene Države nego što ih je u njih došlo. Podcijenio je otpor Ukrajinaca, a njegov stil komunikacije dao je dodatnu energiju protivnicima. Vjerovatno je najnepopularniji američki predsjednik u svijetu ikada.
Obojica lidera prave iste greške – precjenjuju svoje sposobnosti, oslanjaju se isključivo na poslušne saradnike, poduzimaju korake visokog rizika i slušaju samo ono što žele čuti.
Vrlo su slični po tome što je fokus na njima lično, a ne na institucijama. Javno se predstavljaju kao lideri snage, definiraju politike kroz okvir pobjednika i gubitnika, ne trpe kritike i vjeruju da je njihovo znanje superiornije od znanja eksperata, savjetnika i institucija.
Naravno, razlike između dvije države su ogromne, i po bogatstvu i po snazi. Ne može se porediti razvoj demokratije u Rusiji, gdje je nema, i u Sjedinjenim Državama, gdje postoji. Razlika je i u tome što se Putinova najznačajnija strateška pogreška uglavnom analizira kroz njegove vanjskopolitičke odluke, i to ne samo zbog agresije na Ukrajinu. Trumpove najznačajnije strateške greške uglavnom se vezuju za unutrašnjopolitičke odluke povezane s izborima, upravljanjem i izgradnjom koalicija, uprkos strateškoj grešci napada na Iran.
Kao rezultat toga, i posljedice se razlikuju.
Putinove pogreške često se analiziraju kroz rat, geopolitiku, vojnu moć i međunarodni položaj Rusije, dok se Trumpove greške više vežu za unutrašnju politiku.
Ono što nije sporno jesu strategijski promašaji kojima se raduju – u Pekingu.
