Putovanja
Za prve sijede u kosi moje majke zaslužna sam, naravno, ja. Ne ova sad, matora ja, već ona osamnaestogodišnjakinja koja je osamdeset i neke (..” joj mama jesi ti stara”, sad bi rekla moja Maza op.a.) odlučila da sa rajom sa ‘Pedagoške’ ode na more nekih 10 dana i koja je onako, spontano, ostala na putu 4 mjeseca. Povratak je uključio bus, fiću, motor, voz i jedan veeeliki krug oko kuće, tačnije zaobilaznicu, preko Sarajeva, Zagreba, Osijeka, Vojvodine, tačnije Novog Sada i Beograda.
Da se razumijemo, to je bilo vrijeme kada si sa ruksakom mogao da obiđeš cijelu Jugu, da spavaš pored puta, da pokucaš za sendvič na vrata one lijepe kućice sa smokvom na Biokovu, da jedeš paštetu i paradajz u vozu za Ploče, dočekujes zoru sa gitarom i pivom na plaži iz dana u dan, spavaš po kampovima bez dinara u džepu i da znaš da će najveći belaj biti to što će mati da bude ljuta.. ali te to neće baš spriječiti da nastaviš dalje.
(I bila je ljuta. Uh!)
Ostatak divne Kristinine priče pročitajte na Zenski.ba
