Vijest o smrti Muhameda Alija, potresla je čitav svijet. Bio je najveći bokser svih vremena, osoba sa nevjerovatnom karizmom i izuzetnom životnom pričom. Neprikosnoveni vladar ringa i strašan borac za ljudska prava. Sve je to bio veliki Muhammed Ali. Na dženazi ovom velikanu, prisustvovalo je 15.000 ljudi.
Senad ef. Agić je Bošnjak koji je imao čast da upozna Muhameda Alija. O tom nevjerovatnom susretu, s ponosom i dozom nostalgije nam priča:
„Prvi put je to bilo još davne 1989. Nekako odmah po dolasku u Čikago za imama u Islamskom kulturnom centru. Sada se više i ne sjećam koji je to bio povod. Znam da sam bio pozvan od svojih džematlija na svečanost kojoj je prisustvovao i Muhamed Ali. Tada smo se nakratko upoznali i slikali. Pošto je moj engleski tada bio nedovoljan, džematlije su objasnile da sam imam, koji je tek stigao iz Bosne da služi islamski centar u Čikagu. Inače, Ali je jedan duži period svoga života proživio upravo u Čikagu. Tu je podigao i džamiju o vlastitom trošku. Čikago je bio centar afro-američkih muslimana, gdje se sreo sa njihovim liderima . Tu je od svojih početaka, kada je prešao na islam sedamdesetih godina, sebe tražio i krenuo putem kojim je krenuo i Malcolm X i kasnije Warithuddin Muhammed.“
Kada ga je sreo, Muhammed Ali je već tada imao Parkinsovu bolest, koja je uzela svoj danak. Agić nam priča da mu je bilo teško gledati, u takvom stanju, najvećeg boksera svih vremena. Međutim, i pored te bolesti, Ali je zadržao snagu i stav.
„Njegovo zdravlje je bilo u velikoj mjeri narušeno, ali ostao je nekako vitalan, zadržao je vedar duh i smisao za šalu. Čak mi je nakratko pokazao uzdignute šake, kao nekada u ringu, valjda da pokaže kako se Muhammed Ali nikada nije predavao.“
Ali je učinio nevjerovatno mnogo na unapređenju međurasnih odnosa i stanovišta ljudi.
“On je bio toliko elokventan i efektan u svojim izjavama i pojavljivanjima u medijima da je mogao u to doba postati kandidat za predsjednika SAD. To je bilo prije nego što ga je pogodila Parkinsonova bolest“, prepričava Agić.
Međutim, i pored te strašne bolesti, on se borio za uspostavljanje ravnopravnosti među ljudima, prije svega za prava crnaca u Americi. Za njega su svi bili jednaki i po njemu svi i treba da imaju jednaka prava.
„Muhammed Ali je bio ogorčen na ponižavajući odnos bjelaca prema crncima u Americi. On jednostavno nije birao riječi da osudi takav odnos. U njemu su se sastali bijes zbog takvog odnosa, inat i stvarna mogućnost da može pomoći da se situacija preokrene.“
On je bio sportista, veliki borac za ljudska prava, misionar, političar na svoj način, glasnogovornik islama i muslimana. Isto tako on je bio i tvorac aforizama, a našem sagovorniku se posebno sviđa Alijeva mudra izreka: “Nisu planine što ih moraš savlađivati, ono što te muči i umara, to su kamenčići u tvojim cipelama.”
Muhammed Ali je znao za tragediju Bošnjaka. Bio je velika podrška i saosjećao je sa Bošnjacima. O našoj ratnoj tragediji, Ali se upoznao preko Bosnia Task Force-a, organizacije koja je imala za cilj da se političkim sredstvima bori za pravdu u Bosni. Oni su organizovali protest muslimana u Americi, gdje se okupilo 60.000 muslimana iz Amerike i Kanade. Tražili su ukidanje embarga na oružje nenaoružanoj žrtvi, koja nije imala čime da se brani od neprijatelja.
„Tada je Muhammed Ali bio zamoljen od Mudžahida da se pridruži naporima BTF-a što je on, bez ustezanja prihvatio. Prilikom nekih od aktivnosti BTF-u, rahm. Alija Izetbegović se susreo sa Alijem i u dužem razgovoru mu objasnio kroz šta sve prolaze muslimani u BiH. Tada je Ali iz prve ruke saznao za stepen stradanja našeg naroda, izrazio svoje žaljenje i obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da pomogne.
Godine 1994. u Čikagu je održana konferencija o životu Poslanika Muhammeda a.s. Meni je tom prilikom od organizatora iskazana čast da, kao Bošnjak, predstavim Muhameda Alija, koji je došao da se obrati skupu. To je bila Alijeva poruka mira, sročena tako da dâ podršku muslimanima u BiH. Muslimani koji žive u Americi su u vrijeme agresije, zaista, pokazivali najveću moguću solidarnost sa nama.“
Život Muhammeda Alija je jedna velika poruka. Velika odlučnost i spremnost na žrtvu, on je uistinu rijedak karakter.
„Ali ne bi bio to što jeste da je bio kukavica, da je šutio i da nije bio spreman i da rizikuje gubitak slobode zbog svojih principa. Kada je dobio nalog da bude mobilisan u rat u Vijetnamu, kategorički je odbio. Slijedio je zatvor. Ali, Alija ni to nije pokolebalo. Čak je još više učvrstilo njegovo nastojanje da svoj ugled i uticaj maksimalno iskoristi da čovječanstvu donese nove vrijednosti. U tome je i uspio. Ali je bio veliki vjernik i veliki musliman. Abdulmelik Mudžahid navodi, kada je posjetio Muhameda Alija radi uključivanja u Bosnia Task Force, da je tada neko od prisutnih, rekao da će Ali u Džennet. Međutim, Ali je svojim izrazom lica pokazao da on u to nije siguran. Time je pokazao da je skroman i da je razmišljao na način kako misli neko ko za najvećeg ne smatra sebe nego Uzvišenog i Najvećeg Allaha dž.š. Ali nam pokazuje svojim životom da mu ni novac, ni ugled ni moć nisu mogli donijeti osjećaj zadovoljstva koji mu je donio islam.“
Muhammed Ali je u karijeri imao ukupno 61 meč. Pobijedio je u 56 nastupa, od toga 37 pobjeda knockout-om. On je izabran za najboljeg sportistu svih vremena u izboru koji je proveden među novinarima njemačkog Bilda (53 sportska novinara u rasponu od 25. do 71. godine) i najvećeg sportistu 20. stoljeća prema ispitivanju javnog mnijenja u Italiji.
Piše: Azur Delić
