Njegove pjesme i citate znaju mnogi od 7 do 77 godina, i često je najkomplikovanije stvari znao da objasni u nekoliko riječi. Tamo gdje prestaje obično životarenje počinje Miroslav Antić, književnik koji je govorio da će uvijek postojati i živjeti.
Sigurno ste se u svojim sjetnim trenucima često pitali šta je život i sreća? U jednom intervjuu Miroslav Antić je prosipao mudrosti o smrti, ljudima koji samo misle da su živi jer imaju pluća i mogu da dišu i opstanu. Međutim, ono što je pravi život, Mika Antić je tvrdio da ne može da se objasni.
“Znate šta… Živeti treba valjda tako kao kad imaš jednu veliku novčanicu, pa je potrošiš celu odjednom. Ne razmenjivati je u sitniš, jer za dinar se ne može kupiti ništa. To je to umiranje nasitno, ja nikad nisam voleo tako. Sve stvari i sve svoje životne novčanice sam trošio odmah, sve do poslednje pare… Pa ću tako valjda i umreti.”
Mika je umro sa rukama zamočenim u zlatni prah, istog dana kada je primio Avnojevsku nagradu. Želio je da još jednom naslika suncokret. Tih dana su mu hirurzi odsjekli dio jezika jer je obolio od raka vilice. To je teško podnio pa se često opijao i svakodnevno slikao.
Kada su ga pronašli, ležao je na odru dok su mu šake svjetlucale kao u biblijskoj priči. Na onaj svijet Mika Antić je otišao zlatnih ruku.
