Posao ili porodica? Svaka generacija na ravnotežu gleda drugačije
Uskladiti posao, privatni život i roditeljske obaveze izazov je koji nije nastao dolaskom rada od kuće, pametnih telefona ili generacije Z. O ravnoteži između poslovnog i privatnog života govori se još od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je sam koncept veću popularnost stekao tokom osamdesetih.
Ipak, način na koji ljudi pokušavaju pronaći tu ravnotežu značajno se mijenjao kroz generacije. Boomeri, generacija X, milenijalci i generacija Z odrasli su u različitim poslovnim i porodičnim okolnostima, pa se razlikuju i njihovi stavovi o tome koliko prostora posao treba zauzimati u životu.
Boomeri: Posao i porodica kao dva odvojena svijeta
Za mnoge pripadnike baby boom generacije posao je predstavljao obavezu koja se nije lako prekidala zbog privatnih problema.
Od zaposlenih se očekivalo da svoje porodične poteškoće rješavaju tako da što manje utiču na radne obaveze. Istovremeno, porodica nije bila manje važna. Briga o njoj često se povezivala upravo sa sigurnim poslom, redovnim primanjima i sposobnošću roditelja da djeci osiguraju ono što im je potrebno.
Vrijeme nakon završetka radnog dana bilo je rezervisano za porodicu, dok mogućnosti poput fleksibilnog radnog vremena ili rada od kuće praktično nisu postojale.
Generacija X naučila je da se snalazi
Generacija X odrastala je u periodu kada je sve češće bilo uobičajeno da oba roditelja rade.
Djeca su pritom imala znatno više samostalnosti nego što je to danas uobičajeno. Sama su odlazila u školu, provodila vrijeme vani i ostajala bez stalnog nadzora odraslih, dok su njihovi roditelji pokušavali uklopiti radno vrijeme sa porodičnim obavezama.
Kada su sami postali roditelji, mnogi pripadnici ove generacije nastojali su biti prisutniji u životima svoje djece. Ipak, njihov pristup često je ostao praktičan – ako zbog posla propuste važan događaj tokom sedmice, pokušat će to nadoknaditi zajedničkim vremenom tokom vikenda.
Njihov cilj nije nužno savršena ravnoteža, već pronalaženje najboljeg mogućeg rješenja u okolnostima koje imaju.
Milenijalci žele više fleksibilnosti
Kod milenijalaca se odnos prema poslu počeo vidljivije mijenjati.
Ova generacija među prvima je u većoj mjeri počela propitivati ideju da zaposleni moraju biti neprestano dostupni. Fleksibilno radno vrijeme, rad od kuće i mogućnost da se radni dan prilagodi porodičnim obavezama postali su važan dio njihovog pogleda na karijeru.
Takav model, međutim, ima i drugu stranu.
Mnogi milenijalci od sebe očekuju da istovremeno budu uspješni radnici i veoma uključeni roditelji, što može stvoriti dodatni osjećaj pritiska i iscrpljenosti.
Ideja je da posao ne dobije automatski najkvalitetniji dio dana, dok porodici ostaju tek vrijeme i energija koji preostanu nakon završetka svih poslovnih zadataka.
Generacija Z želi jasno povući granicu
Najmlađa generacija koja sve snažnije ulazi na tržište rada ima još izraženiji stav prema odnosu karijere i privatnog života.
Za pripadnike generacije Z ravnoteža često znači jasno definisane granice. Nakon završetka radnog vremena žele se isključiti iz poslovnih obaveza i privatno vrijeme zaista koristiti kao privatno.
Za njih posao ne bi trebao imati prednost po cijenu fizičkog ili emocionalnog zdravlja.
Sličan pristup prenose i na roditeljstvo. Nije im dovoljno samo fizički biti uz djecu – važna im je i puna pažnja tokom zajedničkog vremena.
Iz te perspektive, poslovni rok ili prezentacija mogu se pomjeriti, dok se pojedini važni trenuci u odrastanju djeteta više ne mogu ponoviti.
Isti problem, različita rješenja
Iako se često stiče utisak da su mlađe generacije prve koje odbijaju podrediti život poslu, pitanje ravnoteže između karijere i porodice postoji već decenijama.
Ono što se mijenja jeste način na koji ga svaka generacija pokušava riješiti.
Dok su boomeri uglavnom strogo odvajali posao od privatnog života, generacija X naučila je da se prilagođava. Milenijalci su počeli tražiti fleksibilnost, dok generacija Z sve snažnije insistira na granicama između poslovnog i slobodnog vremena.
