Stara izreka kaže: “Daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je on čovjek”. Mi izgleda volimo da utvrdimo gradivo pa 20 godina dajemo šansu istim ljudima. Negdje sam pročitao interesantnu definiciju ludila koja kaže da je ludilo obavljanje jedne te iste stvari, ponovo i ponovo, u iščekivanju drugačijeg rezultata.
Gradonačelnika Bihaća su uhvatili s rukom u medu, branio se svim silama kako je znao i umio ali označene novčanice u svom džepu nije stigao potrošiti. U svemu tome čitam komentare kako istražujemo i sankcionišemo samo “naše” dok “njihovi” slobodno hodaju. Zar postoji narodnost i u kriminalu? Jel’ ima ikakve veze kome on pripada ako je kriminalac? Pa treba da ga se stidimo i javno osudimo pogotovo jer je “naš”, a ne da ga bilo kako opravdavamo. Kriminal nema opravdanje! Ali ako već tako gledamo Ima ona izreka, “prvo očisti smeće ispred svog dvorišta, pa se onda zagledaj u komšijino”. Nije nam Dodik kriv ni za nezaposlenost ni za korupciju ni za nepotizam u Tuzlanskom Kantonu. Mi smo glasali (ili nismo, što je potpuno svejedno jer je onda komšija dao svoj glas i za nas) i izabrali Emdžada Galijaševića i ljude slične njemu. Krivi smo sami sebi.
Svjedoci smo etnizaciji i totalnom srozavanju vrijednosti civilizovanog društva, gdje oni najgori među nama se probijaju na vrh i ne vode nas nigdje. Ionako slabašne države regiona zaobilaze nas i prestižu kao što mene u zaposlenju zaobilaze karikature koje su fakultet završili pa i 5 godina poslije mene. Nikad mi nije bilo krivo kada me pobjedi neko bolji, to me samo dalje motivisalo da se unaprijedim ali kada me zaobiđe gori, daleko gori i to ne jednom nego ko zna kolko puta (prestao sam brojati)… Onda se čovjek zapita.
U skupštine biramo ljude koji više priliče kakvoj seoskoj kafani nego poslaničkoj klupi. Prije samo par dana jedan takav, onako stasiti primjerak iz BOSS-a, u svom sjaju i dignitetu svoje pozicije poslanika, povukao je s ledja kolegu iz Naše stranke i oborio ga na pod, a sve to u maniru: “Ma šta ti to meni”. Jel’ takvi ljudi da nas vode naprijed? Ili možda njegov “šef” koji ga je opravdao riječima da se spomenuti primjerak izvinuo, a da on lično svakako ne voli Našu stranku. Ukoliko bih ja sad otišao, pokucao mu na vrata i onako s praga ga momački opalio, bil’ se ja pred policijom mogao izvući sa izvinjenjem i opravdanjem da svakako ne volim BOSS? Mislio sam da je zakon prema svima jednak (barem su me tako učili na fakultetu) ali izgleda da suneki jednakiji od drugih.
Isti taj “šef” spominje nekakve nebuloze o podjeli Tuzle i napad na njenu multietičnost, stavljajući se u njenu odbranu. Klasični mađioničarski trik, maše ti jednom rukom ispred nosa, a drugom izvlači zeca iz šešira. Dok on priča o odbrani multietičnosti Tuzle, poslaničke i vijećničke klupe puni podobnim poltronima koji rade šta im se kaže. Da bi stvar bila još žalosnija, pomenuti stasiti primjerak nije čak ni podoban, da bi bio tu gdje jeste morao se “prefarbati” i izjasniti kao Srbin… Kako da ne, vijekovno staro Srpsko ime….Rasim. Nazire li se kraj obijesti dosadašnjih na vlasti? Može'l se baš sve srediti?
Objavili se podaci popisa stanovništva i već vidim kako ljudi spominju koliko gdje ima Bošnjaka, Srba, Hrvata… Niko ne spominje koliko Banovićana je bez konkursa zaposleno u Klinički centar Tuzla, Zavod zdravstvenog osiguranja TK i Zavod za zapošljavanje TK (ja bih ga pak preimenovao u Zavod zaevidenciju nezaposlenih, više odgovara). Drug Bakir je rekao zaposliti 100 000 ljudi, samo nije rekao kako i koga. Važno je da mene godinama prozivaju da sam uhljebljen u MUP-u ili gdje već (a ja ko za inat već 6. godinu nezaposlen), a ove ćemo već za par dana zaboravit. No da su samo oni tu, to bi bilo idealno. Ne sjećam se da sam vidio ni jednom konkurs za BH Telekom ili Elektroprivredu ili čak Opštinske službe, Centralno grijanje ili Komunalac. Oni prijatelji koji su tu odavno kažu mi da se tu likovi samo pojave i nastave da rade, da čak i džeparac (mito od milja) više nije garant da ćeš tu dobiti posao. Moraš imati i štelu i dobro da podmažeš koji dlan. Kadrovi nastaju preko noći, a sad kako se mogu kupiti i diplome, fakulteti se završavaju za pola godine i svi smo u jednoj ludoj mašini. Biće da smo generacija genijalaca ili prije da smo generacija budala oko kojih se mađioničari više ni ne trude, nego nam ispred nosa izvuku zeca i zovu to magijom.
Tragovi provincijalizama su se protkali kroz sve naše društvene vrijednosti. Prođe Bajram, jeste li vidjeli oglas jednog disko kluba u Špionici? Povodom 27. noći Ramazana Lejletul Kadr, neće se održati Disko veče, ali će zato u utorak biti nezaboravna žurka i Veliki Bajramski koncert uz Viki Miljković. Nije to jedina diskoteka koji radi tako i to već godinama (sjećate se Bajramskog opijanja, 7 Jegera i “a da me vidi babo”?). Jel’ to bit Bajrama i jel’ se tako on obilježava? Govoreći o provincijalizmu poslušajte samo vokabular i artikulaciju našeg Predsjednika skupštine (ili kako bi on rekao preSjenika). Zar je iznenađujuće to da je ovaj čovjek (definiciju sam razvukao do krajnjih granica i ograničavam je samo na biološki pojam, a nikako na vrijednosni), čim je zasjeo u poslaničku fotelju zbrinuo poslanike sa 30% uvećane plate i naknade? Postoji li još uvijek neko ko sumnja u njegove motive kandidovanja za tu poziciju? Upamtite samo da kad vidite njega gledate u ogledalo. On je naš prvak i naš predstavnik ali upamtite i to da nije on sam donio tu odluku. Prijedlog je podnijet Skupštini Tuzlanskog Kantona na odlučivanje i prijedlog je usvojen. Znači nije samo jedan “Šiljo” u našoj skupštini, ima ih najmanje 18.
Govoreći o izborima, recept se zna: malo ugroženost, podjele, otcjepljenja Republike Srpske, malo onog: “Ma nema veze samo nek je naš” i dobijete još 4 godine apsolutne dominacije. Možete raditi šta hoćete. Vozite se u konstantno novim autima (kupljenim iz budžeta), parkirate gdje hoćete, upošljavate žene, djecu, daidže, amidže, sestriće, bratiće, snahe kako god hoćete (sjećate se načelnika Kalesije koji je svoju ženu postavio kao svoju savjetnicu rangirajući je kao prvu po ABECEDNOM REDU).
Evo za primjer i drug Lijanović. U Al Capone-ovskom razvoju situacije pada u Tuzlanskom Kantonu za “samo” nekoliko stotina hiljada maraka. Pitate se sigurno čime se on bavio pored industrije mesa? Pa on vam je bio Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i kao takav imao je ovlaštenje da po sopstvenom nahođenju daje podsticaj za poljoprivredu pravnim licima koji se bave tom djelatnošću (da, vjerovali ili ne, takav nam je zakon, daje kako i kome mu se ćefne). Kriminalni dio u svemu ovome je to što je taj podsticaj uvjetovao vraćanjem 50% uplaćenih sredstava. Kažem Al Caponeovski razvoj situacije iz razloga što je umjesto s milionima u džepu, uhvaćen sa par stotina hiljada i to samo što su ga prijavili u Tuzlanskom Kantonu. Šta mislite čime se bavio i koliki su iznosi bili u Hercegovini? Dole se ljudi drže zajedno i čuvaju svoje, pa i kriminalce poput druga Lijanovića. Kad bi se istražilo porijeklo imovine, za koliko toga bi imao legalno opravdanje? Jeste'l čuli kad za onu: “Samo me ne pitaj kako sam zaradio prvi milion, a ostalo sve imam na papiru”.
I na kraju ovog monologa ja vas molim da progledate. Demokratija je takva da su dvije budale pametnije od normalnog čovjeka. Bez sumnje smo okruženi ljudima koji gledaju samo individualni interes. Dotakao sam se par njih, no primjera je koliko hoćete. Još uvijek nije kasno da spriječimo egzodus iz države. Brzo će Oktobar i prilika za promjenu ali ta promjena se neće desiti ako glasate za iste. Dobre stvari se ne dešavaju ako ih sanjate, nego morate nešto poduzeti u vezi toga. Ja svoj dio (koliko mogu) radim, vaše je u Oktobru.
PIŠE: Mario Vovna
