Piše : Mario Vranješ
Onaj osjećaj kada te noć na izdisaju ostavlja ,dok pokriven ćilimima nesanice stopalima tražiš hladna mjesta na čaršafu ,a zora samo što nije ulice probudila i tebi da je samo da imaš snage da namjestiš jastuk na onu svježiju, neupljuvanu stranu, da uhvatiš još malo polunoćnog nemira.
Onaj osjećaj kada jutra uzimaju sve pod svoje osim tebe. Dok raspojasan i polusnen ispijaš toz od jučerašnje kafe ( jer ti je mrsko skuhati novu kafu). Iz ćoškova nadiru mirisi variva, jutarnjih novina i neopranih čarapa a tebi da je samo da imaš malo snage da pokreneš ruke da nađu barem djelomično čistu košulju i pantalone koje pašu uz nju da uhvatiš barem jedan vrijedan momenat novonastalog dana.
Onaj osjećaj kada dan teče mimo svih želja i potreba dok neobrijan i neumiven tražiš fontanu u kojoj se možeš na staklu vode prepoznati i umiti. Dok se ljudi bez lica i mirisa ibrete na tvojom pojavom a tebi da je da imaš barem malo snage da i ono crno ispod nokata ispereš, da na kaldrmi nađeš novčić i pokloniš ga prosjaku pa da njegova želja za tvojom sadakom opravda ti buđenje na novonastali dan dok se penješ šarenim stepenicama ka konačnoj presudi,život ili smrt, ili nešto što na život sliči.
Onaj osjećaj kada ti prijatelj u bijelom pokušava da objasni nešto što svi drugi već odavno znaju. Da si mrtav, da si zakopan, da su ti gerberi već procvali iznad glave samo još prezadnja stranica nekih dnevnih novina to treba da potvrdi pa da eventualna tuga bližnjih, ili moguća sreća dušmana zbog tvoga konačnog nestanka može da počne.
Onaj osjećaj kada veče popravlja sve greške koje svjetlo dana napravi. Dok umoran i nedorečen u danu svršavaš sa samim sobom na bezbojnim stepenicama koje vode u dvorove koje domom zoveš. I plač se čuje iz svake tvoje pore, bore, ožiljka, a tebi da je da imaš barem još malo snage da dođeš do kreveta sa sebe skineš smrad ulica, ljudi i vremena, bolesti, i još jednom sa nesanicom usniješ da dočekaš novi dan, nazor.
Onaj osjećaj kada se okreneš u krevetu, pogledaš u plafon i pomisliš
”Koji mi je k…c sve ovo trebalo”!!!!
