Prije skoro pet godina Razan Alsous je sa svojim suprugom i troje djece izbjegla iz Sirije te se zatekla u Huddersfieldu, Velika Britanija. Odlučna i ambiciozna da izgradi novi i bolji život , Alsous je počela potragu za poslom. Međutim, unatoč svom nivou obrazovanja, po zanimanju je diplomirani farmaucet, ta se potraga ispostavila kao veoma teška, naporna i uzaludna, kompanije su zahtjevale preporuke i ranije radno iskustvo stečeno u Velikoj Britaniji koje ona jednostavno nije imala.
U isto vrijeme Alsous je koristeći lokalno mlijeko počela izrađivati svoj halloumi (polumeki sir od ovčjeg ili kozjeg mlijeka uz vrlo mali dodatak kravljeg mlijeka, po teksturi vrlo sličan mozzarelli, ali je slankastog okusa). “ Prije smo halloumi konzumirali svakodnevno, međutim ovaj halloumi ovdje jednostavno nije imao isti okus, nije bio tako dobar kao onaj kod kuće”, kaže ona. Uz pomoć svoje naobrazbe iz oblasti nauke Alsous je uspjela da svlada osnovne tehnike pravljenja ovog sira. Oduševljena rezultatom, Alsous je uočila veliku prazninu na tržištu kada je riječ o novoj, njenoj, verziji ukusnog halloumi sira.
Uspjela je osigurati startup pozajmicu u iznosu od 2,500 funti od lokalne poduzetničke agencije i 2014. godine osnovati svoju kompaniju, izlažući i promovišući svoj proizvod na prodajnim sajmovima i festivalima hrane. “U Siriji sam bila vrlo aktivna, nikada nisam mirovala” kaže Alsous. “Kada sam stigla ovdje, umjesto da svoj fokus zadržim na onome što smo izgubili, ja sam odlučila da ga preusmjerim na budućnost.”
Alsous je trenutno u pregovorima sa supermarketima za prodaju njenog sira i radi na tome da svoju proizvodnju premjesti u novu fabriku. “Zamislili smo to tako da imamo prozor kroz koji bi posjetioci mogli posmatrati sami način proizvodnje sira i obaviti kupovinu na istom mjestu.”
Alsous i njena porodica su jedna od 117 hiljada izbjegličkih porodica za koliko se misli da trenutno živi u Velikoj Britaniji, većina njih je izbjegla iz ratom zahvaćenih zemalja ili zemalja u kojima se ozbiljno narušavaju osnovna ljudska prava (izbjeglica je po definiciji osoba za koju je dokazano da ako bi se vratila kući bila izložena ogromnom riziku po svoj život). Poput Alsous, mnogi pripadnici izbjegličke populacije ulažu velike napore da se uklope i adaptiraju na nove životne uslove i novo okruženje u kojemu su se našli. Međutim, važno je naglasiti da se suočavaju s mnogo izazova.
“Širom svijeta izbjeglice se kada pokušavaju riješiti svoju finasijsku situaciju suočavaju sa značajnim ograničenjima” kaže Alexander Betts, profesor prisilne migracije i internacionalnih pitanja, i director Centra za izbjegličke studije na Univerzitetu Oxford.
“Većini izbjeglica u svijetu nije dozvoljeno da rade. Onima kojima jeste, postoje različiti izazovi i problemi s kojima se suočavaju: jezik, nepriznavanje kvalifikacija iz njihovih zemalja, diskriminacija na bilo kojem nivou i bilo kojem obliku predstavlja ogromnu prepreku u pronalaženju zaposlenja. Izbjeglice se također suočavaju s dodatnim izazovima prilikom registracije svojih biznisa i pristupa bankovnom sistemu. Ali, unatoč svemu ovome, značajan broj izbjeglica uspijeva da osnuje i pokrene svoje kompanije.”
Edin Bašić, suosnivač kompanije koja proizvodi gurmanske pizze pod nazivom Firezza je studirao građevinarstvo u Bosni i Hercegovini kada je izbio rat te je on morao napustiti svoj dom. 1992. godine je stigao u London a da nije znao niti jednu jedinu riječ engleskog jezika. “To mi je na početku bio najveći problem kao i nedostatak novca, jer nisam imao nikakvu pomoć od svojih roditelja i rodbine” kaže Edin. Radio je u kuhinjama raznih restorana učeći kako da pripremi pastu i pizzu, polako je napredovao do pozicije menadžera. “Svaki novi korak je predstavljao izazov za mene, ali moram priznati da izuzetno cijenim i zahvalan sam za to iskustvo. Sva ta borba i sav uloženi napor su napravili od mene čovjeka kakv ja jesam danas. Okupirao sam se obavezama koje su u potpunosti odvlačile moje misli od toga šta se sve dešava u mojoj zemlji i šta se sve desilo meni.”
Radeći u restoranima u njemu se rodila ideja za pokretanje sopstvene proizvodnje dobrih, kvalitetnih pizza. Zbog nepostajanja ušteđevine zajedno sa svojim poslovnim partnerom i također izbjeglicom iz Bosne i Hercegovine Adnanom Međedovićem, Bašić je tražio usluge od ljudi koje je upoznao tokom dugogodišnjeg rada u restoranima i života u Londonu. “ Imali smo sreću što smo imali prijatelje koji su po zanimanju arhitekte, graditelji i grafički dizajneri i što su nam pomogli da stvorimo i izgradimo prepoznatljiv brand koji će postati Firezza. Također, imali smo investitora koji je u nama video potencijal”. Dobili su investiciju u vrijednosti od 250,000 funti od privatnog investitora. Uspjeh je omogućio da dvojac prošle godine proda svoju kompaniju za iznos koji nije objavljen. Pizza express sada ima ispostave na čak 24 lokacije.
Betts kaže da su izbjeglice prirodni poduzetnici. “ Za svakog migranta je potrebna određena doza poduzetnosti kako bi uspješno napustio svoju zemlju i otputovao u novu. Međutim, za izbjeglice postoji dodatni napor koji je potrebno uložiti kako bi se adaptirali: kada su ljudi prisiljeni da napuste svoju zemlju u novoj se moraju adaptirati na novo socijalno okruženje, novo tržište i nove zakonske regulative. Kao što stara izreka kaže – potreba je majka svih izuma.
Izbjeglice su prinuđene da obavljaju vrlo loše plaćene poslove ili da rade posao koji zahtjeva mnogo niži nivo kvalifikacija od onog kojeg oni posjeduju, kaže Charlie Fraser suosnivač agencije koja nudi mentorstvo za poslovne aktivnosti i stručne savjete. Tokom trajanja programa koje organizuje ova agencija u trajanju od 12 sedmica učesnicima (izbjeglice i imigranti) su dodijeljeni mentori koji ih obučavaju u svim aspektima pokretanja i održavanja poslova uspješnim.
Mnoge izbjeglice motivira strah, “Morate raditi mnogo kako biste preživjeli kada se nađete u potpuno novoj zemlji u kojoj se nemate na koga osloniti osim na samoga sebe” smatra Bašić. “Neuspjeh kao opcija za vas ne postoji.”
Izvor: theguardian.com
