Koliko puta smo već do sada pročitali da se gase razna udruženja građana, preduzeća da ne pominjem. Postali smo imuni na to. Sve to dođe kao normala, pa i gašenje tuzlanskog Udruženje Korak po korak. Za sve one koji ne znaju osnovani su prije 20 godina. Čine ih mladi ljudi sa poteškoćama u razvoju koji se tamo druže, rade, zabavljaju. Rijetkima će ostati po sjećanju njihovi originalni cegeri koje su pravili i pred ovu Novu godina. Bila sam jedna od onih koja ih je kupila. U njih sam stavljala poklone za praznik i odaslala ih u svijet… Oslikavaju i pepeljare. Pravili su i palačinke ali ih je neko prijavio inspekciji…(?!)
Da ne zarade previše(!!?).
A treba im tako malo. U njihovom apelu stoji: “… molimo svoje humane prijatelje i prijatelje udruženja da odvoje 5, 10 KM ili koliko ko može mjesečno i da nam pomognu da opstanemo. Spisak donacija ce biti transparentan, kao i priznanice plaćenih računa. Trebaju nam donatori koji ce svaki mjesec uplatiti tu svotu novca koju mogu odvojiti. Ukupno nam treba 300 KM mjesečno…“
Neko će reći to je tako malo, ali u ovoj zemlji kontrasta sve je (ne)moguće. Dok na jednoj strani imamo rastrošnu vlast, koji automobile mijenjaju poput čarapa, na drugoj opšte siromaštvo i besparica. A upravo ih finansiraju građani puneći budžete, koji su postali sve samo ne transparentni!!
Stoga nije čudno što su pred zatvaranjem. Budimo realni. Njihovo gašenje počelo je puno ranije kada su morali napustiti prostor MZ Jala u Tuzli koji im je dala opština na korištenje i tad su se preselili u Lukavac i plaćali prostor. Zašto Lukavac? Pa prostori su tamo jeftiniji, a tamo postoji i grupa koja sa tuzlanskom čini jednu cjelinu. Njihove voditeljice rade bez naknade.
Ukoliko se ne dogodi čudo, neće imati ni to.
Zar smo baš postali toliko neosjetljivi, kruti, besćutni na tuđe jade. Moglo bi se nabrajati još. Pametnoj vlasti i pametnim ljudima i ovo je dovoljno.
Autor: Biljana Skoković-Tomić
