Zašto baš novinarstvo u vremenu kada se ne cijeni dovoljno a iziskuje mnogo energije i konstantnog rada?
Ljubav prema novinarstvu rodila se upravo na Radio Kameleonu kada sam aktivno učestovala u realizaciji emisije Šubi Dubi Škola. Nakon toga uslijedili su voditeljski angažmani na nekoliko Maskerambamabala, a potom i rad na nekadašnjoj TVT u emisiji Sveznadar. Žurnalistika kao fakultet je, u vrijeme kada sam ja bila na prekretnici života, došla kao rezervna varijanta. Nakon što nisam uspjela upisati glumu na Akademiji dramskih umjetnosti, a dobro je da nisam hehe, godinu dana sam studirala pravo. Iako sam upisala drugu godinu shvatila sam da to nije za mene, pa se žurnalistika nametnula kao prirodan izbor. Ispostavilo se da nije bio pogrešan. Bila sam najbolji student svoje generacije, a sa najvišim ocjenama došla su priznanja i stipendije. Već sam tada znala da je moje lutanje završilo. Odmah nakon diplomiranja dobila sam šansu da radim na RTVTK gdje sam i danas. Svjesna sam činjenice da je naš posao izuzetno stresan, niže vrednovan i slabo plaćen. Ipak, ne bi sebe mogla zamisliti da radim nešto što ne volim. Ja svaki dan idem na posao sretna što je pola obavljenog posla. Ja volim adrenalin, stres pod pritiskom mi daje krila, a sve za osjećaj zadovoljstva nakon dobre priče, priloga ili emisije. To valjda samo novinari mogu razmjeti. Velika je moć imati pero u svojm rukama, s odgovornošću da imaš priliku mijenjati svijet na bolje.
Nastavak čitajte na Ženski.ba
