Slušaš tako neke pjesme, a glas izvođača uz tekst te naprosto uvuče u tu priču. Bez obzira na to pronalaziš li se ili ne. Osjećaš ih, kao da su tvoje, kao da je tvoje srce diktiralo riječi, a neki skriveni glas, za koji nisi znao da postoji, pretvorio ih u najljepše melodije.
- Najljepše balade
To je Toma Zdravković. To su sve njegove numere koje je otpjevao za života. Života koji je prekratko trajao. U petak, 30. septembra, navršila se 31 godina kako je svijet muzike ostao bez najvećeg boema i romantika ikada na ovim prostorima, a publika bez posljednjeg kralja kafana. Imao je samo 52 godine.
Ostavio je iza sebe ogromnu prazninu. Zdravković je bio enigma za mnoge. Čovjek zlatnog glasa, a s toliko tuge u sebi… Možda zato je otpjevao neke od najljepših balada ikada.
Oni koji su ga poznavali kažu da je bio veliki boem i da je živio život kao na filmu. A upravo je reditelj Dragan Bjelogrlić snimio film i seriju o njegovom životu jednostavnog naziva „Toma“. Film je premijeru imao na Sarajevo Film Festivalu 2021. i, kažu, da je ostvarenje oživjelo Zdravkovića i približilo ga desetinama hiljada njegovih fanova od kojih mnogi nisu još ni bili rođeni kada je Toma napravio ogromnu karijeru.
Prije pet godina Tomin brat Novica u ispovijesti za naš list govorio je o životu kralja kafana. Nažalost, ni Novica nije doživio da pogleda film „Toma“ za koji je reditelju i ekipi davao smjernice. Preminuo je sredinom juna prošle godine.
Njegov početak je bio u Tuzli. Kasnije je stvorio i napravio svoju muziku. Polovinom šezdesetih godina počeo je da pravi svoju muziku i s pjesmom “Što je tužna tako ova noć” ušao na velika vrata. Ostalo je, evo, da kažem, historija. Njemu je Bosna uvijek bila prioritet, zato mnogi i govore da je najveći Sarajlija Toma Zdravković. Jer je toliko godina pjevao u “Europi” za prijatelje. Kod Salke Kiča, koji je držao “Osmicu”, najčešće je pjevao. Za sve godine svog života, mnogo je ostavio generacijama na svim balkanskim prostorima. Tomu Zdravkovića i danas imate po Srbiji, pa i po mnogim malim balkanskim državama. Još svi Tomu vole. Mnoge kafane nose njegovo ime. Pjevao je širom Jugoslavije, u svakom gradu je ostavljao trag. Toma je još živ, zato je prisutan toliko. Jer, eto, mlađe generacije slušaju njegovu muziku – kazao je tada Novica Zdravković.
Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu. Na spomeniku uklesani su emotivni stihovi koji možda najbolje opisuju velikog pjevača, a oni glase: “Teško li je, ko što si ti znao, osećati sve života strane, mnogo srećan i nesrećan biti i nositi u duši orkane.”
Toma je rođen 20. novembra 1938. godine. Njegov otac Dušan je bio mesar, a majka Kosana domaćica. Legendarni pjevač imao je tri brata i sestru. Toma je završio osnovno obrazovanje, a kasnije i kurs za traktoristu. Tokom života radio je i najteže fizičke poslove, a uporedo je počeo i da pjeva. Silvana Armenulić, za koju kažu da je njegova neprežaljena ljubav, pomogla mu je u karijeri.
-
Izgubio bitku
Oni koji su ga poznavali, kažu da je Zdravković znao da provede po četiri dana u kafani. Često se i kockao, kako je pričao iz zabave, a jedne večeri dobio je čak 80.000 maraka koje je odmah sutradan i izgubio.
Iako mu je zdravlje bilo narušeno, Toma je tugu liječio u alkoholu. Godine 1987. započeo je turneju čiji je slogan bio „Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića“.
U aprilu 1991. godine, na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Toma je uprkos svemu svojevoljno napuštao bolnicu, a navodno su i ljekari često govorili:
Mi ga oporavimo, a on kako izađe iz bolnice, ode pravo u kafanu.
Legendarni Toma Zdravković 1991. godine imao je i svoj posljednji nastup – 10. septembra u Podgorici. Dvadeset dana kasnije izgubio je bitku s opakom bolešću, rakom prostate.
-
Nije bio pijanica
– Već 26 godina nema ga ovdje, a on je sve veći i veći. Mnogi su mi nekako govorili da su s njim pili. A onda je to meni malo smiješno, Toma Zdravković je bio veliki gospodin. Nije bio pijanac, Toma je bio boem. Velika je razlika između pijanca i boema – rekao je prije pet godina Novica Zdravković.
