Šta se dogodilo?
U samo jednoj sedmici u Tuzli se na sva usta govorilo o mostovima našeg grada. Prvo su vijećnici Gradskog vijeća prihvatili ideju Nove ženske inicijative o uređenju devastiranog Mosta s kipovima, djelo akademskog umjetnika Franje Ledera kojoj je legitimitet pored vrhovne vlasti u Tuzli dalo i 1020 sugrađana u anketi koju je provodila NŽI. Predračun ovog projekta je 26 hiljada KM i trebalo bi da se finansira iz donacija, iako je prvobitno gradonačelnik Jasmin Imamović obećao da je to nadležnost grada. Onda se predomislio pa sugerisao da se sa idejom ide na Kolegij i na kraju prema Vijeću. Sve urađeno, sve odobreno, ali para nema.
Zato para ima, i one su već u budžetu na posebnoj stavci u iznosu od 278.175,05 KM, za pješački most preko sjeverne saobraćajnice. Tačnije riječ je o mostu koji će povezivati zelenu površinu pored Vladičinog dvora preko ceste sa jezerima.
Nekoliko dana poslije sjednice Gradskog vijeća na kojoj nije bio prisutan gradonačelnik, na Kolegiju je (9.6.) održana prezentaciju pješačkog mosta. U zvaničnom saopštenju na web stranici tuzlanske vlasti, koju su od riječi do riječi prenijeli mediji, ova informacija počinje rečenicom: „Zbog velikog interesovanja javnosti, upriličena je i prezentacija projekta Pješački most preko Sjeverne gradske saobraćajnice, između centralnog Gradskog parka i Panonskih jezera. Projekat se realizuje sa ciljem povećanja nivoa bezbjednosti učesnika u saobraćaju i vezivanja rekreativnog i kulturno-istorijskog prostora Slane Banje sa pješačkom zonom istorijske jezgre Tuzle, čime će se postići i veća posjećenost turista pješačkoj zoni kao i ugostiteljsko-trgovinskim objektima u centru..“.
Kada je bila javna rasprava?
Sve stoji i nije sporno, pod uslovom da je ta javnost, koja se ovdje pominje, ranije bila obaviještena o ovom mini-projektu, koji se sada s pravom može nazvati i novim medijsko-političkim trikom ili spinom vladajućih da zadive svoje građane pred novi krug izbora. Jer, ko će se sada sjetiti jedne sjednice Općinskog vjeća od 15.7.2014.godine kada se raspravljalo o Sažetku Prve faze Saobraćajno-prostornog koncepta Tuzle. Pa i datuma 18.4.2016, gdje se pominje Obavještenje o nabavci za Pješački most (1004-1-3-22-3-14/16) koji je bitan samo za firme koji se takmiče za posao i u ovom gradu ili bilo gdje drugdje na prostoru države. Sve je navodno javno, transparentno, a ustvari i nije. Pomalo prikriveno i obavijeno velom niza odluka koje su tu, inspekcija radi, ili ukoliko bi neko od vijećnika pitao, nedaobog možda i građana ili političkih stranki, a onda bi mu se moglo to potkrijepiti papirima.
Zašto je sve ovo bitno?
Bitno je zbog toga što svaka promjena u gradu, posebno ako je ona ucrtana u određeni regulacioni plan mora imati svoj redosljed. Jedan od njih je i javnost, odnosno provođenje javne rasprave o idejama koje nude naši urbanisti. Pošteno govoreći Tuzla je uvijek imala dobre urbaniste i prostorne planere, ali sve do trenutka dok politika nije i ovu oblast uzela pod svoje.
Zato pitam sve građane, ukoliko sam propustila, kada je bila javna rasprava o ovim idejnim rješenjima? Gdje su primjedbe građana, uglednih intelektualaca, ljudi iz struke koji ne moraju raditi u gradskim ustanovama, ali je njihovo mišljenje itekako bitno. Vjerovatno bi čuli i činjenice da se o ovakvom mostu razmišljalo od trenutka kada je izgrađeno prvo slano jezero. Ali tada nije postojao onaj betonski most. Čuli bi i geodete i geofizičare kako ovo rovito tlo slijeganja i dalje teško „podnosi“ nove građevine, iako je zvanično slijeganje zaustavljeno(!??) Takođe, gledano i očima građevinaca i arhitekata sada jedan most drugog vizuelno potiru, smetaju jedan drugome na tako kratkoj udaljenosti, iako su im funkcije različite. Onaj koji vodi ka Gradini potpuno će se „izgubiti“ … Zato je bilo bitno da o ovome svoju riječ kaže i javnost, a ne da imamo situaciju da u trenutku dok na Kolegiju imamo prezentaciju novog Imamovićevog čuda koje će pred izbore progutati lakovjerni Tuzlaci, gradnja već počinje. Umjesto obrnuto.
Konačno, jedno bi morao da zna i sadašnji, kao i svi budući gradonačelnici Tuzle – grad nije vlasništvo politike i vlasti, nego građana. Oni na razne načine pune gradsku kasu, koje vlasti podebljavaju prodajom zemljišta, kao opšteg dobra i predaju ih u ruke onima koji imaju više love. Klasičan kapitalistički i makijavelistički metod. Zato, sve ove jednokratne mjere prave Tuzlake sve više udaljavaju od njihovog (rodnog) grada. Nažalost!?
Piše: Biljana Skoković-Tomić