Nisam desničar. Koncept nacionalnog jednstva mi je tragikomičan i kao takvim se u proteklom ratu i pokazao. Želim svakom djetetu u Prijedoru i Ljubuškom isto što bi poželio svom Omaru, ljubav, sreću, dug i prosperitetan život. Ako su mene i moj život za srce ugrizle nečije tuđe, bolesne ideje, moj zadatak je da se, dok sam ovdje, pobrinem da se to nikada ne ponovi klincima koji dolaze.Prelijepim banjalučkim, čitlućkim ili zeničkim bebama sa iskrama u očima. Ljudi su samo dobri ili loši. Lažu vas mučki ako kažu da je neko drugačiji od vas jer se drugačije moli. Ljubav je jedini univerzalni jezik i uvijek otvara vrata za neki novi, sretniji, početak.
Nisam ljevičar. Zgražam se nad umjetnim pokušajima forsiranja novonastalog bratstva jedinstva. Ne mogu zaboraviti pucanj u srce bosanskom narodu i mučnoj agresiji na moju domovinu. Ne opraštam tuzlansku kapiju, Markale i 1601 ubijeno sarajevsko dijete. Muči me žestoko ovaj “hajde da se volimo opet//ljudski je da praštamo koncept”. Ne navijam za Zvezdu i Partizan kao pola moje “slobodarske” Tuzle, oni koji bi praštali godine agonije i mraka na srcu su mi potpuni stranci po životnom shvatanju i duhovnom opredjeljenju.
Jedino što znam je da, unatoč nepravdama i noževima u leđa koji me godinama obasipaju, iskreno živim za to da učinim nekom dobro.To je životni kod i moto koji mi je ostavljen u amanet, od nekih boljih i hrabrijih ljudi nego što sam ja.Taj koncept po kojem krojim svoje dane me ovdje čini smiješnim, slabim i naivnim.Jer ovdje, u ovom našem cirkusu otvorenog tipa, gdje svaki klaun ima pravo na petominutni nastup, i ljevičari i desničari, podjednako ne znaju za čast. I jedni i drugi, jednako strastveno kradu moj narod, lažiraju iskaze, varaju i falsifikuju dokumente po konkursima, glumeći moralne, ljudske i duhovne veličine i uzorne stubove društva na koje se svi ugledaju.Igraju oni te svoje uloge jako dobro,usuđujem se reći i maestralno. Ja samo ne želim da više budem statista u tom sjajno izrežiranom filmu. Hiljadama kilometara daleko, možda neću morati sebi objašnjavati sve ovo što me mući. Hiljadama kilometara daleko, možda neću naći mir, ali ću možda naći neku pristojnu i prihvatljivu budućnost za ovo svoje trogodišnje, čupavo blago, za koje iskreno i predano živim. Vrijeme je za ono što je hiljadama kilometara daleko!
