Psiholog Christopher French sa Goldsmiths Collegea u Londonu objašnjava da osobe koje su iskusile napade demona, posjete duhova i otmice vanzemaljaca, kao i ostale paranormalne događaje vjerovatno imale epizodu paralize sna.
Paraliza sna ili paraliza spavanja je trenutačna nemogućnost osobe da pomiče udove, trup i glavu iako je posve svjesna. Može se pojaviti kad netko utone u san ili, puno rjeđe, kad se probudi. Tijekom paradoksalnog spavanja (REM faza, rapid eye movement) mišići tijela su paralizirani, vjerojatno kako bi spriječili sanjara da bi i fizički proživio san.
Istraživači nisu sigurni zašto se ovakva normalna paraliza javlja i u svjesnom stanju kod žrtava paralize sna, ali psihofiziološke studije potvrdile su da će se napadi vjerojatno dogoditi kad osoba uđe u REM fazu uskoro nakon što je legla, preskačući stadije non-REM spavanja koje se obično odvijaju prije nje.
Ostali faktori koji djeluju na paralizu sna su utonjavanje u san ležeći na leđima, osjećaj stresa ili odstupanje od uobičajenog ritma spavanja, kao recimo zbog noćnog rada, jet laga, kofeina ili alkohola.
Oko pet posto populacije osjetilo je jedan ili više uznemiravajućih simptoma povezanih s poremećajem. Najčešći efekti uključuju vizualne halucinacije, kao što su sjene i svjetlosti ili ljudski ili životinjski oblici u sobi, te slušne halucinacije, kad osoba čuje glasove ili korake. Osobe također često osjećaju pritisak na prsima i imaju poteškoća sa disanjem.
Razlog zbog kojeg paraliza sna može objasniti priče o duhovima i vanzemaljcima taj je snažan osjećaj prisutnosti, obično bezopasan, koji žrtve obično iskuse tijekom napadaja. Također spominju neobične kinestetičke osjete, kao što je osjećaj da ih netko vuče iz kreveta, vibriranje, letenje ili padanje.
Ovakve epizode ponekad mogu dovesti do osjećaja da ste izvan vašeg tijela. Paraliza sna može biti zastrašujuća, no nikad nije opasna i srećom, epizode obično potraju svega nekoliko sekundi.
Izvor: Sarajevska Sehara
