Almedina Kaljun i Sakiba Čović svoje penzionerske dane provode družeći se i posjećujući redovno, posebno za praznike. Tako će biti i za Kurban-bajram, koji su redovno obilježavale i dok su radile zajedno u rudniku Breza s još svojih osam kolegica, od kojih je većina danas, također, u penziji.
Kuća blistala
Kazale su nam da im je Bajram uvijek bio poseban. Uprkos mukotrpnom radu u rudniku, bajramska sofra bila je bogata, kolači neizostavni, a kuća je blistala i nikad ništa nije nedostajalo. Almedina kaže da je nekad bilo veoma teško sve pripremiti zbog napornog radnog dana, ali da se sve, ipak, stizalo na vrijeme.
– Uvijek sam kuhala, nikad ništa za Bajram nije bilo iz trgovine, nego uvijek domaće. Baklava i ružice bile su glavne, a znam da su i moje kolegice tako – priča Almedina i dodaje da su uvijek jedna drugu na poslu ispitivale šta koja kuha, a recepte su znale često razmjenjivati i u jami.
Naglašavaju da podrška porodice nije izostajala i da su njihovi muževi i djeca uvijek imali razumijevanja za posao kojim se bave.
Ranije kući
– Pomagali su nam uvijek i u bajramskim pripremama. Mogle smo se obratiti i zatražiti da urade nešto, da samelju orahe ili vide da nije ljuska ostala u baklavi – kaže kroz smijeh Sakiba. Almedina i Sakiba kažu da ih ponekad kolege nisu mogle poštedjeti posla, iako su znali da ih kući čekaju obaveze, jer svako je mora raditi svoj posao. Ipak, ponekada su sve uposlenice rudnika dan prije Bajrama ranije išli kući kako bi pripremile hranu i kolače.
Ponosne na druženje
Ove penzionerke kažu da su kroz svoj radni vijek stekle prijatelje, a najponosnije su što se i danas druže.
– Družile smo se uvijek, poslije Bajrama smo uvijek donosile kolače kolegama, a znalo je biti i pečenog mesa, pa smo Bajram obilježavali i u jami – kažu one.
Izvor: Avaz
