Zaista sam spremna, da vam iz dubine Dina svoga, saopštim da nikada nećete biti zaboravljeni, da vam nikada pritisak neće pasti, ukoliko nosite ime od prije 60 godine. Odgovorno tvrdim da vas je sam Allah poslao kako biste napravili zemlju za sve nas. Nikad nisam pisala, nisam ni planirala, ali je vrijeme. Hoćete li me čitati?
Piše: Azra Husarić
Ne znam po čemu vi pamtite ovo „ljeto“, ali se iskreno nadam da je nešto lijepo, jer to svi zaslužuju. Zaslužuju jedan piknik, jedno putovanje, odlazak na more, odlazak prijatelju na kraj Bosne. Zaslužuju neformane edukacije, dodatne obuke i seminare. Stani, ovo je Bosna i Hercegovina. Zaboravi, svi zaslužuju da imaju posao od kojeg mogu živjeti. Jeste li?
Ove godine sam imala priliku da u prosjeku svaki drugi dan provedem u zdravstvenim institucijama, nije bitno da li su to u pitanju Dom zdravlja ili bolnica, ali su doktori postala moja realnost, i bit će još neko vrijeme, znam to. Znam isto tako da se krevet u državnoj bolnici plaća, bez obzira na težinu bolesti i zdravstvenu legitimaciju. Znam i da se recepti izdaju bez obzira na provjeru iste bolesti. Znam i da se promotivni materijali daju uz recept, bez obzira na razlog dolaska. Znam to. I šta sada, da glasam za doktora? Da osobu koja je godinama „učila“ da liječi pa razboljela moje voljene, pustim da bez učenja liječi već dovoljno bolesnu državu? Neka hvala.
Imala sam priliku da obiđem moju državu, na sve četiri njene strane. Na svakoj od tih strana posebna je rana. Puno je krvi, zaboravljenih grijeha, razorenih porodica, uništnih domova, posvađane djece. Znam na šta vam liči opis, ali ne, ne padaju granate. Ne još. Zar da mi neko govori kako ovu državu voli, a pri tome nije posjetio spomenik ubijenoj djeci? Kako da vjerujem da će taj neko raditi za dobrobit države kada mu zapadna strana bode oči? ZAPADNA STRANA ISTE DRŽAVE!
Imala sam priliku da budem potencijalna članica određenih partija patriota. Tu potencijalnu priliku da budete član morate zaslužiti. Ne može to svako, nemojte se umisliti. Oni traže i vole mladost, vole obrazovane ljude, moj uspjeh su ONI prepoznali, oni VJERUJU u mene. A u koga će drugog? U 80 hiljada istih takvih koji su otišli od ovoga u šta oni vjeruju?
Hoću li ovo zvati PRILIKOM u životu?!
