Čitam prije neki dan još jedan prijedlog u uređenju BiH. Ovaj put on ne dolazi od nekog političkog tijela ili politički utjecajnog pojedinca nego od jednog pojedinca – Günthera Fehlingera, austrijskog ekonomiste.
On predlaže federaciju sa 10 saveznih jedinica, ukidanje entiteta i jaku federalnu vlast. Sa stajališta vrijednosti Evropske unije prijedlog je logičan. Sa stajališta funkcionalnosti države – također.
Ali, iako upućen političkim tijelima u Evropi, on je izazvao reakciju samo u medijima. Šanse da bude usvojen praktički ne postoje. Domaći vlasnici naših sudbina, prije svega u Banjaluci, neće to prihvatiti. Isto tako ne postoji realna šansa da se ovakav ili bilo koji drugi prijedlog nametne silom.
Nefunkcionalna organizacija BiH
Ali, sam prijedlog još jednom svjedoči koliko se u svijetu smatra da je ovakva organizacija BiH nefunkcionalna.
Svi se pozivaju na Dejtonski dogovor, ali svako uzima od njega ono što mu treba. Iz Banjaluke koriste svaku priliku da ukinu sve što je bosanskohercegovačko, u Mostaru bi neki htjeli treći entitet, dok u Sarajevu žele da sve odlučuje većina zato jer je imaju.
Nacionalnim interesom se proglašava sve i svašta, blokira sve što se može blokirati.
Građanska država ili tri konstitutivna naroda?
U svijetu se ne može naći uspješna država koja svoje uređenje zasniva samo na nacionalnoj pripadnosti. U Evropi, kojoj po riječima njenih lidera BiH teži, takav sistem ne postoji i nije prihvatljiv za EU.
To kažu oni koji tvrde da BiH može biti samo građanska ili nikakva! Oni, sa suprotne strane, kažu da je BiH ustavno uređena kao država tri konstitutivna naroda i da može biti samo takva ili nikakva.
Mogu li se dva principa pomiriti?
Ono što mene čudi jeste da nema prijedloga da se ta dva principa, koja ne moraju biti suprotstavljena, objedine u jednu cjelinu. Da li su ta dva koncepta zaista toliko suprotstavljena da ih je nemoguće pomiriti? Zašto nikome, na primjer, nije pao na pamet ovakav prijedlog:
Članovi Predsjedništva, premijeri i predsjednici parlamenta mogu biti samo oni kandidati koji imaju podršku naroda kome pripadaju, ali i podršku većine druga dva naroda.
Dakle, kandidati moraju imati većinu i u svom narodu i u druga dva! Tada kandidat neće moći reći “meni su moji dovoljni”, nego “moram biti prihvatljiv i drugima”.
Time bi se, dakle, osiguralo da jedna nacija ne bira predstavnike druge, kao i to da bi većina bila odlučujuća u izboru državnika.
Zašto prijedlog ima male šanse?
Ali, i ovaj prijedlog ima male šanse da bude usvojen. Razlog je jednostavan: nitko od onih koji vode nacionalne stranke nema nikakve šanse da bude izabran u takvom sistemu jer nitko od njih nema nikakav kredibilitet kod druga dva naroda. Niti ih to zanima.
Kada će BiH postati Švicarska?
Oba prijedloga bi BiH učinila funkcionalnijom i otvorila joj put ka EU – i oba nisu u interesu političkih vođa.
Tu bi se brzo složili, možda i povezali zastave kao 1991. kad su obećavali da će BiH biti – Švicarska.
