Fadil Babić, poznati je kovač i umjetnik čiji se radovi mogu vidjeti širom svijeta. Osim unikatnih skulptura, Babić je restaurirao i neke od najstarijih dvoraca u Evropi, a njegovo ime i talenat doveli su ga i do Vatikana.
U razgovoru za N1 kaže da se ovim poslom počeo baviti slučajno devedesetih godina prilikom posjete jednoj kovačnici.
“Tada sam se zaljubio u kovanje”, rekao je Babić.
Do sada je restauirao nekoliko dovraca. Posljednji je Neuschwanstein u Bavariji. Riječ je o dvorcu koji je podignut 1869. godine za bavarskog kralja Ludviga II.
Tu je i dvorac “Kraljevska vila” (Linderhof Palace) koji je također pripadao kralju Ludvigu II, ali i i popularni restoran s parkom Schonbusch.
Radio je i na restauraciji u parku Linderhof, tačnije Venerine pećine.
Umjetna stalaktitna pećina s jezerom i vodopadom nastala je po uzoru na Hörselberg iz prvog čina Wagnerove opere “Tannhäuser”. Ova naturalistička prostorna pozornica, koju je 1876/77. godine sagradio pejzažni vajar A. Dirigl , bila je osvijetljena lučnim lampama. A tu je i Vatikan.
“Neki od mojih radova, točnije dokumentacija o restauraciji dvoraca i kapela je arhivirana u Vatikanu”, istakao je Babić.
Na pitanje koliko je teško raditi na restauraciji tako vrijednih i starih objekata, odgovara: “To je moja opsesija. Posao zahtjeva dosta truda, ljubavi,rada. Svaki dio i najmanji je unikatan. Traži se puno pažnje i ljubavi prema ovom poslu. Za jednu lampu koja je moj rad i dizajn vam treba 40sati rada ako želite imati vrhunsku kvalitetu”.
Inspiraciju za unikatne figure pronazali, kaže, u kontaktima s ljudima, njihovim željama, pogledima na umjetnost, svijet, prirodu i istoriju.
Teško je izdvojiti djelo na koje je najviše ponosan jer postoji mnogo toga, ali iapk izdvaja dva: “Figura Harmonikaša u prirodnoj veličini i pećina u kojoj je Wagner volio svirati i skladati.”
Imao je i poruku za mlade talentovane ljude koji dijele njegovu strast.
“Za sve je potrebno vrijeme i rad ako želite uspjeh. Ništa ne dolazi preko noći. Truditi se u svakom slučaju. Ima puno talentiranih mladih ljudi kojima je potrebno pružiti šansu. Iskreno bih volio kada bi neki željeli učiti. Tu sam, spreman pomoći mladima koji su zainteresirani za ovaj vid umjetničkog kovanja”, kaže Babić.
Iako nije rođen u BiH odlučio je da dođe ovdje živjeti. Sada živi na relaciji EU-BiH zbog posla.
“Iako sam radio širom svijeta i posjećivao razne kovačnice, nadam se da ću pronaći ili da će se naći neki investitor koji će prepoznati moj rad za neki važan projekt u BiH. To bih istinski volio – da ostavim neki trag u BiH”, poručio je Babić.
