Na inicijativu Međunarodnog pozorišnog instituta , već 62 godine, širom svijeta 27. mart se obilježava kao Svjetski dan pozorišta. Mi smo razgovarali sa pozorišnom glumicom Remirom Osmanović.
Svjetski dan pozorišta, obilježavaju nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i cijela međunarodna pozorišna zajednica. U povodu Svjetskog dana pozorišta, razgovarali smo da sa dugogodišnjom glumicom tuzlanskog Narodnog pozorišta, Remirom Osmanović.
“Pozorište treba da živi, da šalje poruku, da otvori vidike ljudima. Mladi ljudi jako malo čitaju, malo se educiraju, činjenica je da se sve više i lektira i svih ostalih djela čita sa interneta. Čini mi se da je velika nada, i veliki korak i iskorak učinilo “Pozorište mladih Tuzle” koji eto na neki način nas educira i stvara ljubitelje pozorišta, pa samim tim se odgaja neka nova generacija koja će rado dolaziti u pozorište, pratiti sadržaje informisati se za to što mi radimo, kakve mi predstave radimo i da na neki način imamo i održavamo kulturu u ovom gradu.”, kazala je Remira za Kameleon.
Remira je na naše pitanje koliko je teško u našem današnjem društvu biti pozorišna glumica, odgovorila sa jako teško.
“Mislim da ništa teže za jednu ženu nije, nego baviti se glumom i biti glumica. Svjedoci smo da jako puno muških glumaca ima u pozorištu, kako u Narodnom pozorištu Tuzla, tako i u svim ostalim. U tuzlanskom Narodnom pozorištu imaju samo četiri žene i uvijek je neki odnos 10-ak muških glumaca naspram četiri glumice. Pogotovo kad žene dolaze u neke godine. Tad se morate dokazivati, zatim uglavnom komadi i uloge koje se traže su sa tri do četiri glumice i sve ostalo su muškarci i tu su žene zakinute. Ne dobijamo ni mogućnost da toliko igramo, koliko muškarci mogu igrati, koliko oni mogu ostvariti uloga u svojoj karijeri.”
Ipak, Remira se uspjela izboriti za sebe u proteklih 30-ak godina svog umjetničkog rada, koliko se i bavi ovim poslom u Narodnom pozorištu u Tuzli. Prije toga je bila u Amaterskom pozorištu u Živinicama. Kako kaže imala je sreću, u to vrijeme kad se počela baviti ovim poslom bilo je malo glumica. Igrala je, glumila je, nosila repertoar, ali danas je nesretna zbog mladih kolegica koje završavaju svoje glumačko obrazovanje. Kako kaže, one nemaju ni prostor ni mjesto da se zaposle i da dobiju priliku za to što su se školovale, kao što to imaju kolege muškarci.
