Jučer je na Facebooku osvanula grupa pod nazivom „Podrška prof. Fikreti Čobo“ Ovo je grupa koja čovjeku vraća snagu, jača nadu u bolje sutra, grupa koju su pokrenuli mladi ljudi kao zaštitu ženi, profesorici i direktorici škole koju su pohađali i koje s radošću sjećaju.
Grupa „Podrška prof. Fikreti Čobo“ je za samo par minuta objedinila veliki broj bivših i sadašnjih gimnazijalaca, profesora, kolega.. tačnije, sve one koji su na ovaj način željeli da kažu #NE# politici Stranke za BiH koja se uvukla u školu kroz lik bivšeg učenika, povjerenika stranke, Hasana Osmanovića, koji je sebe ubacio u Školski odbor i stihijski počeo rušiti ugled 70 godina stare javne ustanove.
Nevjerovatna je podrška mladih ljudi iz svih krajeva Svijeta, danas formiraniih ličnosti.
Gledajući profile ovih ljudi, nije teško uočiti da su to danas farmaceuti, doktori, inžinjeri, radiolozi, ekonomiste, arhitekte, bankari pravnici… Nisu to neuspješne osobe čiji je najveći uspjeh bio ući u neku političku partiju. To su osobe, koje su se izborile za svoje „mjesto pod suncem“ i koji na svoj civilizirani način kažu da žele opstanak Gimnazije u Gradačcu i da opstane škola, koja im je dala srednjoškolsko obrazovanje, ali i oni koji u toj školi vide svoju profesoricu predagoga i direktora, ženu koja je za sebe kazala:
„A ja, ja sam dio svega toga, stojim uz ovo sve ovdje napisano i nastojaću da pomognem da ova škola ostane ponos našega Grada, ma gdje ja bila i ma gdje radila, jer, nažalost, svima sam sačuvala radno mjesto u ovoj školi osim sebi.“
Političko imenovanje ljudi nije ništa neobično danas jer to podržava i vlast i Ministarstvo, ali koliko vidimo ovdje, oni žele da politika ipak uzme u obzir profil ljudi koje imenuje i njihov ugled u gradu, jer direktor škole NIJE FIGURA, direktor je osoba koja nosi teret škole i održava njen opstanak i bori se za njen ugled.
Fikreta Čobo je na mnoge mlade ljude ostavila pozitivan trag.
Ako ukucamo njeno ime u pretraživač vidjećemo brojne natpise u kojima stoji iza „Svoje djece“ , a danas vidimo kako oni postojano i iskeno stoje iza nje.
Njezino obraćanje svojim učenicima prenosimo u cjelosti:
Dragi prijatelji, bivši i sadšnji učenici, kolege… Ova me je grupa „zadesila“ usljed iftara pa se nisam pošteno ni sabrala, ali sam se pridružila i ponosno podržala vaše nastojanje da budete uz mene kada mi je teško.
Prije svega, napomenut ću da sam imala nekoliko razgovora sa bivšim gimnazijalcima, koji su tražili moju pomoć i kada sam im rekla da nisam direktor i da im više ne mogu pomoći, otvorila se ova tema….
Nisam više direktor Gimnazije i nije to sporno jer sam na neki način i sama odustala od ove pozicije kada su krenula politička djelovanja unutar škole. Sporno je to što se svi, koji su me kontaktirali pitaju šta će biti s Gimnazijom jer je svima poznato kako stoje u ovom periodu Gimnazje na TK.
Sporno je to što se moje ime počelo potezati u negativnom kontekstu na sjednicama Školslog odbora; Sporno je to što me je bivši gimnazijalac Hasan Osmanović okarakterisao na istoj toj sjednici kao osobu koja ne sarađuje sa bivšim gimnazijalcima i naveo za primjer da me je prijavio policiji zbog uznemiravanja. Hasan je učenik, koji je gimnaziju zavrsio sa 12 dvojki i nažalost u njegovom školovanju ja sam bila jedan od aktera koji mu je na popravnom „poklonio“ tu 12. Hasan je osoba koja me je pri prvom kontaktu, nakon 15 godina, podsjetio da sam ga ja „oborila“ i da je doslo njegovih…..
Tim više, revolt je izazvao i komentar profesora Raifa Omeragića koji je moj dvadesetogodišnji rad anulirao i omalovažio…
Eto, ovo je moj prilog ovoj grupi, moje iskreno HVALA za sve one koji smatraju da se vrijednosti ne trebaju rušiti nego, ako ne možemo pohvaliti, onda makar prešutjeti…
Ovo je moj doprinos za Gimnaziju, jer ovo nije podrška FIKRETI ČOBO, ovo je podrška Gimnaziji jer su se mnogi, ovdje odvažili da pišu, možda više kao podrška opstanku školi koja jedva opstaje, nego meni samoj…
A ja, ja sam dio svega toga, stojim uz ovo sve ovdje napisano i nastojaću da pomognem da ova škola ostane ponos našega Grada, ma gdje ja bila i ma gdje radila, jer, nažalost, svima sam sačuvala radno mjesto u ovoj školi osim sebi.
HVALA!
