Počela sam da radim još tokom studija.
Bilo svega.
Sjećam se, naprimjer, kako sam se ko zombi u pet ujutro vukla do prvog tramvaja u kom je trebalo da sjedim do tri poslijepodne. Od mene se očekivalo da na svakoj stanici prebrojim putnike koji uđu i putnike koji izađu, i da to zabilježim na papir. Bila je to neka vrsta „istraživanja“ koja se studentariji plaćala 42 dinara na sat.
Nastavak čitajte na Ženski.ba
