U Brazilu gotovo da nema auta koji ne vozi na alkohol.
Tačnije, radi se o etanolu ili bioetanolu. A do njega dolaze preradom šećerne trske. Kažemo li kako je Brazil jedan od najvećih proizvođača šećerne trske, stvari postaju jasnije. Pridodajmo svemu gotovo nepregledne obradive površine, izuzetno naprednu tehnologiju i povoljnu klimu i dobit ćemo idealne uvjete za stvaranje povoljnog goriva.
Naravno, sve ovo nije stiglo preko noći. Brazil je desetljećima ulagao u razvoj tehnologija, a cijela priča se zakotrljala sedamdesetih. Prijelomna tačka dogodila se 2006. godine kad je Brazil upravo zahvaljujući etanolu postao energetski neovisan. Brazil posjeduje i vlastite rezerve fosilnih goriva, ali etanol je onaj koji čini razliku.
Danas su automobili flex fuel uobičajeni u Brazilu, ali oni pored osnovnog benzina ne koriste plin, već upravo etanol. Još 2008. godine automobili FlexFuel su na tržištu imali udio od 90 posto, dok je prodaja etanola upravo te 2008. godine prestigla prodaju benzina. Postoji i treća opcija, a to je mješavina benzina i etanola s maksimalnim udjelom benzina od 75 posto.
Prema posljednjim podacima, Brazil godišnje proizvede oko 26.7 milijardi litara etanola, što je predstavljalo 26.1 posto svjetske potrošnje u 2017. godini. Tokom 2021. godine je cijena etanola drastično porasla, ali je i dalje konkurentna. Cijena za litru je mjesecima na razini od oko 4.3 BRL ili 0.78 eura, dok je cijena benzina nešto iznad 5 BRL ili oko 0.91 euro.
I za kraj da stvari dodatno zakompliciramo. Postoje i vozila s motorima pripremljenim za tri vrste goriva, pa tako uz etanol i benzin imaju i CNG instalaciju za pogon prirodnim plinom, još jednim energentom koji s epotiče u Brazilu.
