‘Ne plači što nisi doktor. Doktorsku ćeš plaću imati brzo kad te naučim’, govorila je Katica učenicima, budućim zidarima. Njezina ljubav u zidarstvu su razne zidne i podne obloge, a prvom mjestu su one kamene
Katica Egredžija (51) iz Pakraca od prije desetak dana ima diplomu ‘Majstor zidar’ i najvjerojatnije je jedna od malobrojnih zidarica u Hrvatskoj. Struku građevinskog tehničara ne živi samo na papiru, nego praktično.
– Moja ljubav u građevinarstvu su razne zidne i podne obloge, ali na prvome mjestu kamene, iako mi nije nepoznato ni ostalo u građevinarstvu – zidanje, žbukanje, betoniranje… Moj rad za majstorski ispit bilo je u biti zidanje zida u kojemu se nalazi dimnjak. Odradila sam to za pet, svi iz komisije bili su bez riječi – kaže nam Katica pokazujući nam u svojoj kući građevinske uratke.
– Volim kamen i drvo, moguće zbog toga što su moji podrijetlom Dalmatinci, a ja sam rođena Slavonka. U Dalmaciji ima kamena, a ovdje kod nas drveta i ta dva građevinska materijala se izvrsno nadopunjuju. Građevinom sam se počela baviti dolazeći na gradilišta jer sam smatrala da svaki šef gradilišta mora znati napraviti ono što može njegov majstor, ali sam se razočarala u struci jer je bilo previše samoprozvanih majstora – kaže Katica.
Dođem na gradilište i on mi kaže da je zidar, tražim ga diplomu, on kaže da je nema i kod nas bi vrlo brzo nastala zbrka, jer imali smo zidara koji su to postali nakon mjesec dana praktičnog rada, priča Katica.
– Sa mnom na ispitu je bio jedan prekrasan dečko, magistar ekonomije, ali u Hrvatskoj nije mogao naći posao. Otišao je u Austriju i počeo se baviti građevinom jer mu je to dobro išlo, ali mu je vlasnik Austrijanac rekao da mora iz Hrvatske donijeti majstorsku diplomu da bi mogao kod njega dalje raditi, što je ovaj i učinio. Mislim da će se i kod nas, jer smo u EU, to morati početi poštovati – kaže zidarica.
Dodaje kako je većinu onoga iz praktičnog rada pokupila od starih majstora koji su imali veliko zidarsko iskustvo. Katica je trenutačno nezaposlena, zbog situacije u njezinoj obitelji, ali i zbog toga što joj je prije 11 godina dijagnosticiran karcinom pa se morala liječiti.
– Hvala Bogu, sad sam dobro, ali ću još neko vrijeme morati ostati u kući zbog mlađeg sina koji je prije deset godina preživio veliku traumu nakon smrti njegova oca, mojega supruga. Vjerujem da će se za oko godinu dana on moći sam brinuti o sebi, a onda ću ja u zidariju – kaže Katica.
Majstorski ispit položila je i zbog toga, kako kaže, da dokaže da su žene itekako sposobne odraditi poslove koji su nekako predodređeni za muškarce.
– Jedno vrijeme sam predavala u srednjoj školi u Pakracu suhu gradnju učenicima trećih razreda. Govorila sam im: ‘Zlato, nemoj ti plakati što nisi doktor, ti ćeš doktorsku plaću staviti u džep za tjedan dana, a da toga nećeš biti svjestan. Samo dopusti da te naučim’ – priča nam Katica.
Izvor: 24 sata
