Vjerovali ili ne, klečanje na jednom koljenu prilikom prosidbe smatra se “modernim” običajem. Naime, ta gesta zapravo i nije stara historijska praksa, nego se pojavila tek pred kraj Srednjeg vijeka među imućnijim stanovništvom.
Tada su brakovi često bili unaprijed dogovoreni bez prisutstva budućih mladenaca, pa nije ni bilo potrebe za prosidbom, a ako bi muškarac i žena bili prisutni prilikom dogovora obično bi sjedili ili stajali.
Međutim, u slučajevima kada nije bilo takvih uplitanja u tuđe ljubavne živote, muškarci su ponekad godinama udvarali ženama u koje su bili zaljubljeni.
Osvajali su ih na razne načine, posvećivali ih svoja herojska djela, pisali pjesme. Odabranicu svog srca smatrali su superiornomne samo drugima nego i sebi pa bi često kleknuli pred njom.
Čin klečanja tada je općenito simbolizirao poniznost, uslužnost i podređenost, a u ljubavnom kontekstu muškarci bi klečanjem izražavali svoje poštovanje i potpunu predaju ženi koju vole.
Fizički kontakt često je bio nemoguć pa bi prošli bi mjeseci ili godine prije prvog držanja za ruke, a kamoli poljupca pa je klečanje ponekad bila jedina fizička demonstracija odanosti i ljubavi. Prema nekim historijskim izvorima, klečanje tokom same prosidbe prvi put je zabilježeno početkom 19. stoljeća.
Izvor: dnevnik.hr
