Iako smo još u neizvjesnosti i vanrednom režimu života i rada, izazvanog pandemijom koronavirusa, ne smijemo biti neoprezni i naivni, pa zanemariti više nego izvjesnu opasnost od toga što je ova nesreće donijela i one koji već profitiraju, posebno u nekim trgovinama i apotekama, kao i one koji će, na klasičan mafijaški način, iz svega ovoga izaći s jedva dočekanim dobicima – banke, tajkuni, proizvođači lijekova, vlast, politika…
SVAKOM OD NAS, posebno onima koji su u “kućnom pritvoru“, ovih dana je baška drago kad im se neko javi telefonom ili SMS-porukom, pitajući za zdravlje i raspoloženje. Meni se, uz mnoge druge, javio prijatelj, književnik Meša Đedović, da pita kako sam i da me upozori „Pazi se ove rospije…“. Meši sam kratko odgovorio i zahvalio se na brizi. Mnogo duži i ozbiljniji odgovor sam već bio pripremio za ovu kolumnu, pa ga nudim i njemu i čitaocu ovih redova: izduraćemo mi nekako i staćemo ukraj, Meša moj i poštovani čitaoče, ovoj rospiji koroni, ali šta ćemo s onim što je ona već rodila i što će ostati poslije nje, ko zna koliko dugo – sa virusnim profiterima i koronamafijom?
Ovo do bola golemo i važno pitanje se sve češće nameće, kako se pandemija zaošijava i kako nam stalno govore da će „naredne dvije sedmice biti najteže“. Uz to što se to „dvije sedmice“ ponavlja već dvije-tri sedmice, javna pažnja je svakodnevno „počašćena“ povodima i ralozima za to da se zabrinemo zbog sve vidljivijeg kruga onih koji će profitirati na pandemiji i onih koji će, klasičnim mafijaškim metodama, ušićariti na neki drugi način. Što traje i onda kada se pravimo da to ne vidimo ili kada to potcjenjujemo, zbog trenutno većih briga.
VRLO VJEROVATNI PROFITERI se, bez pardona, samopromovišu još od početka ove krize. Najbolje su nam to potvrdile inspekcije, kad su ustanovile primjere trgovačke muljaže i špekulisanja s cijenama najtraženijih roba. Štošta, međutim, nije ustanovljeno. To, recimo, da se, kada brašno, ulje ili šećer preko noći poskupe za 10 feninga, malo ko buni, jer je najvažnije doći do tih proizvoda. Ali, onaj ko je to zamutio, računa na ekonomsku kategoriju velikih brojki, pa je 10 feninga na deset tona robe – ogroman novac. U uslovima pandemije, to je virusni profit, dakle kriminal, na granici zločina. Ista matrica je i u apotekama: doći do maske, rukavica ili dezinfekcionog sredstva, ravno je podvigu, pa, kad se desi da toga ima, niko ne pita za cijenu. Primjer na koji sam naišao – da su maske prodavane za 30 eura i da su prodate, ubjedljivo to ilustruje. I još ubjedljivije govori o kriminalu, amoralu i perverziji, što, nije ništa novo u farmaceutskoj industriji, koja je farmakologiju, kao nauku, odavno pretvorila u sluškinju za sigurnu proizvodnju profita.
Paralelno s profiterima, zalet su na vrijeme uhvatili i već djeluju koronamafijaši. U bankama, na primjer. Lijepo zvuči to što je Agencija za bankarstvo Federacije BiH naložila bankama da se ponašaju u skladu s krizom, posebno u vezi s otplatom kredita. Ali, teško će me iko ubijediti u to će banke zaboraviti da su po definiciji lihvari i da im je najvažnije prodati novac i na tome zaraditi. Ne samo kroz kamate. Pogotovo ako znamo da su sve veće banke u nas strane i da su ovdje samo iz interesa, a ne iz humanitarnih razloga.
Rame uz rame s njima, a opet na račun nas, građana, stoje drčni političari. Zakašnjele odluke, nesnalaženje u krizi i neznanje opšte prakse, uz neotpornost na politikantstvo, njihovi su najčešći atributi, koji se neuspješno skrivaju nacional-populizmom. Ta, za nas tipična vrsta mafijaške kvarnosti i podlosti, svojstvena nacionalistima i nacionalno podijeljenoj pameti, državi i društvu, u uslovima korone se naročito dobro prima i pušta duboke korijene. Zar to ne govori besramna odluka Vlade Federacije o podjeli para opštinama i gradovima? Ili nedavna reakcija udruženja građana HNS zbog smjene Kriznog štaba Federalne vlade (za HNS je to, u ovom haosu, najveći problem)? Ili podatak da ovih dana nigdje nema većine političkih i stranačkih lidera, ni države BiH, nijednog njenog organa ili tijela, već se sve svodi na entitetske aktivnosti, mjere, naredbe i uredbe, kao da je riječ o dvije države (plus Distrikt Brčko)?
Još bi se toga dalo nabrojati i još mučnije i teže probavljive primjere bih mogao navesti. No, i ovo smatram dovoljnim za hitno potrebno potkrepljivanje odgovora na poruku mom prijatelju Meši Đedoviću i čitaocu ove kolumne: borba protiv pošasti pandemije će, ako bude pameti i odgovornosti, jednog dana proći, ali nus-proizvod ovog stanja po imenju virusni profiteri i koronamafija, kojima je i sada dobro, a sutra će im biti još bolje i lagodnije – tek nas čekaju i ko zna koliko će nas koštati i koliko daleko vratiti nazad. Bar one koji ovdje o(p)stanu i tako pristanu da im budu meta.
Zlatko Dukić
