Bezbroj je priča ispričanih o ljudima koji su porijeklom ili su rođeni u Bosni i Hercegovini, ali s uspjehom u nečemu na svjetskoj sceni predstavljaju neku drugu zemlju. I po tom smo vjerovatno na svijetu prvi. Zlatan Ibrahimović vjerovatno je najzvučniji Bosanac koji u Bosni i Hercegovinu nije kročio već skoro dvije decenije. O navodnom pokušaju njegovog oca Šefika da Zlatan postane bh. reprezentativac napisani su brojni tekstovi, ali je sve navedeno ipak obavineno velom tajne, nedokučivo i ruku na srce neprovjereno.
Za Zlatka Dalića, selektora Hrvatske koji je jučer Mundijal na kojem je debitovao kao selektor okončao na drugom mjestu pouzdano se zna da se nudio Bosni i Hercegovini i da nije prošao. Bolje reći nudio ga je Ćiro Blažević kao svog asistenta, ali u misiji trener svih trenera nije uspio. Ranije se dovodio u vezu sa Zmajevima i kao potencijni selektor, ali kao ranije anoniman trener nije imao šansu.
Dalić je imao veliku sreću, poklopilo se ama baš sve i on je za pola godine od selekcije koja je bila na rubu ponora napravio srebreni tim svijeta. Zbog toga se i cijela planeta pita ko je ustvari on?
– Dalić je jedinstven trener. Ima svoj način zbližavanja s igračima, ali da pritom ostane pravi profesionalac. Ima volju da ne spava danima, ali i da pripremi svoj tim na pravi način, kazao je Ivan Rakitić.
Slično razmišlja i kapiten hrvatske vrste Luka Modrić.
– Došao u teškom trenutku za nas i kroz priču pokušao podići nam samopouzdanje i dati nam doznanja da smo dobri i veliki. Napunio nas je samopouzdanjem. Njegova iskrenost i pristup prema svakom igrači posebni su kvalitet, kazao je.
Dalić je sanjao kako će biti trener Hajduka, a dobio je u ruke reprezetaciju s kojom je napravio čudo, ali i ujedinio Hrvatsku. Preuzeo ju je u teškom trenutku kada je pogled prema Rusiji bio maglovit. Bez treninga, praktički s jednom sastankom uspio je razbuditi igrače i izboriti ključnu pobjedu u Ukrajini, a potom preko dodatnih kvalifikacija i Grčke izvadio vizu za Mundijal. Bez straha i imalo kompleksa uputio se u izazov života i pogodio. Njegov život je posvećen nogometu. Iza njega nema ekscesa i afera, uvijek je smiren i staložen, posebice u razgovoru s novinarima.
Fudbalsku karijeru započeo je u Troglavu, a potom je preselio u Hajduk. Igrao je i za Cibaliju, podgoričku Budućnost, Velež te Varteks i to na poziciji zadnjeg veznog. Trenersku karijeru je započeo je u oktobru 2000. kao pomoćni trener u Varteksu. Bio je i pomoćni trener Draženu Ladiću u hrvatskoj mladoj reprezentaciji. Od maja 2002. do maja 2005. bio je sportski direktor Varteksa, a od 2003. do 2005. i pomoćnik Miroslavu Blaževiću. U maju 2005. postao je trener Varteksa osvojivši treće mjesto u prvenstvu. Vodio je i Rijeku, Dinamo iz Tirane i Slaven Belupo, a 2010. se otisnuo na Bliski istok gdje je u godinama koje su uslijedile uspio izgraditi ime i ostvariti niz zapaženih rezultata. Prvi klub koji je vodio bio je saudijski Al Faisalyju gdje je proglašen trenerom godine.
Potom je vodio Al Hilal i Al Ain. U Al Hilalu je prvo vodio olimpijski tim, a u februaru 2013. dobio je priliku na klupi prvog tima. Ukazano povjerenje je opravdao osvojivši Kup, a plasirao se i u završnu fazu azijske Lige prvaka. Od 2014. do 2017. je vodio Al Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je iznova izabran za trenera godine, i to dvaput. Imao je niz od 25 utakmica bez poraza, a osvojio je tri trofeja.
Trenerski put je gradio sam bez menadžera, a prvi inozemni posao je izborio sam. Njegova porodica i danas živi u Livnu, u koje Zlatko namjerava za sedam dana. Priprema mu se, kažu, nezapamćen doček. U ovom će gradu uskoro glavna ulica dobiti njegovo ime.
Izvor: Sport.plus