Dvije godine Teheran i Moskva pregovarali su o transferu iranskih balističkih projektila u Rusiju, kako bi pojačali rusko bombardiranje Ukrajine. Prva isporuka 200 projektila Fath-360 napokon je u Rusiju stigla 4 septembra.
Iranske rakete “dramatična su eskalacija” u ratu u Ukrajini, izjavio je američki državni tajnik Antony Blinken.
Ali situacija je mogla biti još i gora. Fath-360 je maleni projektil kratkog dometa, a 200 njih nije velik broj kada govorimo o ruskoj kampanji bombardiranja tijekom koje je od februara 2022. godine na ukrajinske gradove bačeno oko 10.000 projektila i na hiljade eksplozivnih dronova.
Vrlo je realno da će se dogovor za isporuku ovih raketa Rusiji obiti o glavu. To bi mogla biti kap koja je prelila čašu za saveznike Ukrajine, koji su dosad Ukrajincima branili da najbolje američko i europsko naoružanje ispaljuju na mete unutar Rusije. S dolaskom iranskih raketa u Rusiju pojavili su se i znakovi kako bi se taj stav mogao promijeniti.
Fath-360 balistički je projektil na satelitsko navođenje. Svaki od njih ima domet od oko 120 kilometara. Za usporedbu, ruski balistički projektili Iskander imaju domet od 500 kilometara, a projektili KN-23, koje Rusija dobija od Sjeverne Koreje, mogu putovati čak 900 kilometara.
Na ukrajinskoj strani tu su projektili M30/31 – glavno streljivo za američke lansere HIMARS, dometa oko 90 kilometara. ATACMS, koje također ispaljuje HIMARS, imaju domet od oko tristotinjak kilometara.
Fath-360 nije u istoj klasi kao i Iskander, KN-23 ili ATACMS. Zapravo se radi o nešto većoj verziji M30/31 nešto dužeg dometa.
Ukrajinska vojska uglavnom svoje projektile M30/31 ispaljuje na ruske mete na fronti: na jurišne odrede, zapovjedna središta, malena skladišta opreme, mostove blizu linije kontakta. Za napade na udaljenije mete u Ukrajini – zračne baze, lokacije protuzračne obrane i veća skladišta za opremu -koriste teže projektile ATACMS.
Težina i domet projektila Fath-360 čini ga korisnim za upotrebu na fronti ili bombardiranje gradova u blizini fronte. Ukrajinski kolumnist Aleksander Kovalenko predviđa kako će Rusija “ove projektile koristiti za sijanje užasa u blizini granice, pogotovo u regijama Sumi i Harkiv.” Kaže kako one neće donijeti “nekakvu ključnu promjenu u pozadini ili zoni borbi”.
Ne radi se ni o kakvom čudesnom oružju
To sve znači da Fath-360 nije nekakvo čudesno oružje. Ako se uzme u obzir da Rusija na ukrajinske gradove u prosjeku ispaljuje više od 300 projektila mjesečno, prvih 200 projektila iz Irana premalo je da bi učinilo razliku u tijeku ratovanja, pogotovo zato što ukrajinska protuzračna obrana uspijeva presresti četvrtinu ruskih projektila.
Za Ruse je još i gore, kažu američki analitičari, to što bi oni mogli požaliti što su se odlučili povezati s Iranom samo kako bi malo pojačali svoj arsenal projektila. Savez Rusije i Irana mogao bi napokon uvjeriti lidere u Washingtonu i Londonu da Ukrajini dopuste korištenje projektila ATACMS i britanskih Storm Shadow-a na metama duboko u samoj Rusiji.
Restrikcije saveznika u prvom su planu posjeta američkog državnog tajnika Blinkena i britanskog ministra vanjskih poslova Davida Lammyja Kijevu, gdje će se sastati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
Nitko još zasad ništa ne obećava, ali Blinken je priznao kako isporuka projektila Fath-360 opravdava otvaranje razgovora o restrikcijama. Obećao je kako će otvoreno saslušati argumente Ukrajine. “Pozorno ćemo slušati,” rekao je američki državni tajnik.
Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
(Prevela: Nataša Belančić)
Da li će američka dozvola da se gađaju ciljevi u dubini Rusije promjeniti tok ratovanja i tako proširiti rat i na Evropu, ostaje nam da vidimo.
