Imali su svoje živote, dom, porodicu i posao. A onda se dogodio neki životni procjep koji nisu znali preskočiti. Zapeli su u toj rupi i – propali. Izgubili su svaki oslonac i na kraju završili kao beskućnici.
U Mostaru živi nekoliko desetaka beskućnika koji uglavnom spavaju u ruševnim zgradama u centru grada ili pod golim nebom, ne mareći za vremenske uslove koji vladaju. U tim objektima kriju se od blještavila grada koji je zaboravio te ljude. Tačan broj beskućnika nije poznat niti ga ko pokušava utvrditi. Za njih se čuje samo kada dođu u neku od institucija i zatraže pomoć.
I tako dok se nadležni bave “bitnim” političkim pitanjima za budućnost Grada Mostara, pred njihovim očima gladuju građani. No, Mostar ima građane koji su uvijek bili poznati po humanom i toplom srcu, pa ne čudi činjenica da se Udruga Minores uz pomoć građana bori za preživljavanje 10 beskućnika koji noće u beznađu gradskih ruševina.
Humanitarna revija
S obzirom na to da su temperature dosta niske, članovi Udruge Minores, njih dvadesetak, posljednjih dana su imali pune ruke posla. No, uspjeli su obići beskućnike i uredno ih opremiti za ove hladne dane.
– Beskućnike obilazimo jednom do dva puta sedmično i opremimo ih sa toplom hranom, pecivom i napicima, te svim onim što trenutno zatraže, odjećom, obućom i higijenskim potrepštinama kao i dekama. Budući da se najavljuju još veći minusi, trudimo se što češće ih obilaziti i opremiti za ove hladne dane – kazala je Anica Ištuk, članica Udruge Minores.
Navodi kako je jedan beskućnik teškog zdravstvenog stanja, te se radi na prikupljanju papirologije i finansijskih sredstava za njegovo smještanje u dom za stare i nemoćne. No to nije sve, Minores vodi brigu i o 30 socijalno ugroženih porodica sa područja Mostara.
– Socijalno ugrožene porodice mjesečno dobiju pakete prehrambenih proizvoda i higijenske potrepštine, kao i odjeću i obuću, odnosno sve ono što je potrebno za život – ističe Ištuk.
Također, nekoliko porodica je dobilo drva za ogrjev, a iz udruženja apeluju na građane, da ukoliko neko može ili želi pomoći u vidu drva, sredstava za grijanje, da se javi na njihovu Facebook stranicu.
Fokus mostarskog Minoresa, udruženja koje već skoro četiri godine djeluje u Mostaru, pomoć je socijalno ugroženim osobama i beskućnicima u ovom gradu. Inicijativa je potekla od mostarskog franjevca Dalibora Milasa. No, da nije bilo humanosti građana, ideja ne bi zaživjela.
Jedna humanitarna akcija će biti održana u nedjelju. Naime, za zatvaranje Adventa, u nedjelju u 18 sati u saradnji s plesnim klubovima iz grada Mostara organizira se humanitarna plesna revija za korisnike Udruge Minores. Svi građani se pozivaju da dođu na plesnu reviju, te, ako su u mogućnosti i žele, donesu prehrambene proizvode za udrugu Minores.
Svaka pomoć je dobrodošla jer, kako kaže Ištuk, svako malo se pojavi neki novi beskućnik.
– Nove beskućnike uglavnom otkrijemo kada nam neko od naših korisnika kaže za nekog svog poznanika kojem je pomoć potrebna. Stalno je neki protok ljudi, ovisno o vremenu, ljeti ih ima više, zimi manje, jednostavno ta brojka stalno varira, naglašava Ištuk.
Pomoć koju beskućnici imaju je dobra, ali ne i dovoljna.
Dom za beskućnike
Poznato je da u Mostaru i njegovoj okolici nema doma za beskućnike. Crveni križ Mostar je još dosta ranije razmišljao o prijedlogu da u Sjevernom logoru, gdje je smještena javna kuhinja, otvori i smještaj za beskućnike, kako više ne bi morali biti prepušteni ulici bez osnovnih uslova za život. No, nisu naišli na razumijevanje nadležnih, pa je sve ostalo na ideji. Da tu ideju ostvari ima namjeru ovo udruženje, te putem raznih projekata traže sredstva kako bi se u Mostaru napravilo sklonište za beskućnike.
– Krajnji i najvažniji cilj nam je otvorenje centra za resocijalizaciju beskućnika i socijalno ugroženih porodica. Na ovaj način mi njima nudimo kratkoročnu pomoć, po principu, danas nisi gladan danas nećeš umrijeti od gladi, ali nekakvu priliku da promijene život to im ne možemo ponuditi trenutno. Svim silama radimo da otvaranju tog centra. Da se tim ljudima pruži prilika za početak nekog novog života koji će dalje sami graditi, naglasila je Ištuk.
Mostar bi tako postao jedan od rijetkih gradova Bosne i Hercegovine koji se može pohvaliti sa ovakvom vrstom pružanja pomoći i rješavanja problema, jer su dosadašnja iskustva ovakve vrste resocijalizacije veoma slaba.
Izvor: faktor
