U očekivanju da će se nakon više od godinu vlasti ponovo početi zanimati za njihove radničke nedaće, radnici Tvornice transportnih uređaja (TTU) iz Tuzle drugi su dan u štrajku glađu. Prethodnu su noć proveli u fabričkim prostorijama, odakle će, poručili su, izaći samo na nosilima hitne pomoći.
Prošle godine su pregovarali s Vladom Federacije BiH, Vladom Tuzlanskog kantona (TK), Elektroprivredom BiH i Rudnikom mrkog uglja Banovići o oživljavanju proizvodnje u nekadašnjem jugoslovenskom gigantu i zbrinjavanju radnika.
“Zahtjevi radnika su uvezivanje radnog staža i isplata zaostalih plaća. Do sada smo čekali da ova vlast vrati 150 radnika na posao i socijalno ih zbrine. Međutim, vidjeli smo da se oni igraju s našim sudbinama. Najavili smo štrajk. Radnici nisu bili za to da se štrajkuje glađu, ali vlast nas je na to natjerala”, izjavio je Mehmed Terzić, predsjednik Sindikata TTU-a, podsjećajući da radni staž nije uvezan u proteklih 14 godina, te da je posljednji paket primio prije godinu i po, a ni sam se, kaže, ne sjeća kada je zadnji put dobio plaću.
Edin Ćosić ogorčen je nebrigom i gubitkom osjećaja prema ljudima u nevolji, čiji se problemi, smatra, mogu riješiti za 24 sata.
“Pogledajte šta smo doživjeli. Ležimo po podovima i stolovima bez hrane, a niko od struktura vlasti nas nije posjetio. Daju samo lažnu obećanja, kojima skupljaju predizborne poene. Premijer FBiH Fadil Novalić obećao nam je da će u januaru 2016. doći da vidi kako radnici rade i kako se odvija proizvodnja. Bliži se 2017. godina, a od toga nema ništa. Firma je zarasla u travu, a nikoga ne zanima to što ovi ljudi ovdje preživljavaju agoniju kroz najteže trenutke u svom životu. Zar u normalnoj državi radnike, koji su izgradili ovu državu, treba da iznose iz fabrike na nosilima jer su oboljeli štrajkujući glađu”, pita Ćosić.
Ističući da ne odustaju od svojih zahtjeva, dugogodišnji radnik Dževad Mujkanović, koji je jedan od 20-ak radnika koji štrajkuju glađu, rekao je novinarima da je “političarima preče otvarati tunele i puteve, nego voditi računa o radnicima”.
“Političari nemaju vremena za nas, ali za sve drugo imaju”, smatra Mujkanović.
Za penzionisanje Nisvete Mujagić, koja je u martu prošle godine ispunila uslove za penzionisanje pod povoljnijim uslovima, niko nije podnio zahtjev za penzionisanje. Zbog zakonskih promjena nastalih u međuvremenu, ona mora raditi još deset godina.
“Gdje, kako i šta ću raditi do penzije, to ne znam. Samo sam ja pod povoljnijim uslovima trebala u penziju, a 17 radnika je ispunilo uslove 2015. To je trebalo riješiti prije stečaja, mada niko na to nije obraćao pažnju. Kome da se obratim i koga da tužim što mi je oboljela kičma, a moram raditi još deset godina?! Ovdje sjedim i mogu samo da me iznesu”, poručila je Mujagić.
Izvor: Anadolija
