Noćas mi je slučajno ispao parfem na pločice. Bočica se nije razbila, ali se ona cjevčica unutra odvojila i pala onako u parfem. Pokušala sam odvrnuti glavni čep i popraviti situaciju , ali nikako nije moglo.
Ulazim u sobu i zamolim oca da on pokuša.
On pokušava rukama , zatim uzima kliješta, pa nož.
Na kraju vidimo da se staklo zalijepilo za to, ali on ne odustaje.
Uporno mu govorim da to ostavi i da će se posjeći , parfem kao i svaki drugi parfem.
On sjedi, popravlja i govori :
– Ma još samo malo, da mi je da ti napravim ovo. Je li baš neki drag parfem ?
– Ma , onako… svejedno…
Nastavlja popravljati narednih trideset minuta.
Gledam ga koliko se trudi i u tom trenutku mi se čitav jedan niz slika nareda u glavi.
U drugom razredu osnovne škole sam u nekim novinama vidjela lokne. Poželjela sam iste takve lokne i došla ocu sa fotografijom.
Izvadio je od rahmetli majke tzv. figaro i uporno pokušavao nekako uviti kosu. Nije to baš ličilo na nešto , ali se sjećam da sam jedva čekala da osvane novi dan kako bih takva otišla u školu.
U četvrtom razredu nosile su se neke hlače sa lancima. Poželjela sam takve.
Čitav dan smo izgubili u Tuzli tražeći po čitavom gradu baš one koje bi meni godile. On me je neumorno vodio za ruku i strpljivo čekao u svim radnjama i na svim pijacama.
U petom razredu smo trebali raditi neki rad iz likovnog sa vunicama. Već sutradan je trebalo predati , a ja nisam sve završila. On je do ponoći sa mnom uvlačio vunice kako bismo napravili oblik zeca.
U srednjoj školi sam imala mnogo pitanja. Gledali smo neku plitičku emisiju i počela sam ga ispitivati o Jugoslaviji.
Postavljala sam deset pitanja u minuti, a on je strpljivo odgovarao.
Nikada ni u jednom trenutku nisam naišla na rečenicu :
-Ne mogu sad.
– Pusti me-
– Nemam vremena.
Imam 26 godina i ništa se nije promijenilo.
Gledam u tu gromadu od čovjeka kako pola sata kliještima pokušava popraviti parfem.
Očevi nemaju zamjene.
Očevi u životu jedne djevojke igraju nevjerovatnu ulogu.
Ona u njemu vidi sve lekcije ovog svijeta. Obrazac ponašanja. Želju da se njen budući surpug tako ophodi prema djetetu.
Zagrlite vaše očeve.
Neki bi dali sve da to još uvijek mogu.
A neki su zbilja posebni.
Oni koji prave loknice, a pojma nemaju kako se to radi.
Ermina Mehanović
