Kolumne

Čujem da si dobio pos'o ? Jesam al’ u ku*cu !!!













Piše: Mario Vranješ

Kada ispuniš godine iskustva udaranja muhura na birou za zapošljavanje, čija je funkcija već dugi niz godina samo ta da ti tvoja službenica( kojoj zanimanjem, završenom školom ili školskom spremom pripadaš) udari pečat u radničku knjižicu, da osvježi podatke u svojim kompjuterima da si još sretno nezaposlen, živ i relativno zdrav, bez da ti onako kroz šalu ponudi neki oglas za posao da provjeriš (ako ti je slučajno promakao), neki neformalni trač da tu i tu, traže toliko i toliko radnika iz raznih branši, ili ne daj Bože da ti ponudi neki kurs, preobuku ili dokvalifikaciju koja se dešava unutar neosvojenih zidina biroa.

Možda će Vas zanimati i:

Kada skupiš toliko iskustva da poslije biroa, sav sretan sa ovjerenom radničkom knjižicom pohitaš da ovjeriš zdravstvenu knjižicu u Zavodu za zdravstveno osiguranje i zaljepiš najnoviju markicu participacije za eventualna, sada već sve izvjesnija liječenja.

Ako sve to redovno odrađuješ već dugi niz godina, deset i više, sa stopostotnom sigurnošću možeš da tvrdiš da si Bosanac, ne- stranački kadar, bez štele, bez veza, ničiji, jado i bijeda, insan koji je nekako skucko marku i po za kafu, u nekom kafiću, koju će popiti dok se bude vraćao domu svome iz operacije zvane kodnim imenom ”muhur- pečat – nema osmijeha od gospođe na birou – nema dobar dan od uzdriglog u zdravstvenom – nema biće bolje”.

I svaki puta kada završiš tu operaciju već pomenutog kodnog imena, odeš u prvi kafić, naručiš kafu i srčeći prebireš po sjeveroistočnom dijelu svoga malog mozga gdje si to pogriješio da te baš nikako ne ide u životu.
Kome si se to zamjerio, kojem Bogu ili funkcioneru, političkoj opciji ili nevladinom sektoru da si ”go ko lipić”, ” da niko ne bi na tebe ni biciklo naslonio”, ”da si još pomalo drag samo ocu i materi”.
Kontaš da nisu sihre od neke bivše, ili ti Hazira nije dobro pogledala u kašike ili si na kraju krajeva stvarno smotan ko neka stvar, da prostite, pa ti je bolje da te i ne vade iz gaća.

Pa se prisjetiš svih silnih razgovora za posao i pitanja koji su se nekako trebali vezati za poslove za koje si se prijavljivao. Kao na jednom razgovoru za posao skladištara:

– Vidim po vašem CV-u da govorite, čitate i pišete engleski ?
– Da, imam i certifikate koji to mogu potvrditi.
– Vi znate da naša firma radi na distribuciji prehrambenih artikala ?
– Da upoznat sa time, proučio sam vašu kompaniju preko vaše web stranice.
– Nisam znao da imamo web stranicu? ! Nema veze ! Dakle neće vam biti problem da sa pakovanja prepoznajete riječi kao što su chips, pomfri(t), hamburger, hot-dog i slično ?
– Ne, neću imati problem sa takvim riječima ?!
– Bogami, vi ste prvi danas sa takvim znanjem !
– Blago meni.

Na posao naravno nikada nisam primnjen. Previše je to znanja za jednog skladištara.

Onda se prisjetiš lica koja su te intervjuisala. Puna sebe, bez trunke emocija na njima, tek sa ponekim sažaljivim pogledom kada pročitaju tvoj datum rođenja i skontaju koliko si godina, đuturumski nabr'o a još uvijek tražiš posao. Ili blago čuđenje već kod prvog podatka na CV-u, imena i prezimena. ”Hm, druga fela, druga vjera, nije naš, čiji li je, garant ubačeni element!”.

I na zadnjem srku kafe skontaš da je ipak sve do tebe. Sam si odlučio da budeš dio ovoga svijeta koji nije krojen da bude potaman ovakvima kao što si ti.
Ko te je*e paša moj solidni !
Odlučio si ostati između 92-95. godine sa svojim ljudima muflonu jedan muflonski.
Poslije rata si odlučio da ne može biti gore od onih godina u ratu, pa si opet ostao. A svake godine je sve gore i gore, degenu jedan degenski.
Dvadeset godina od rata i dalje govoriš ovo je moja zemlja, ovo su moji ljudi, a ni ti sam nisi više sav svoj, budalo jedna neopisiva.
Platiš kafu, izađeš iz kafića, navlačeći jaknu posmatraš ljude koji nekuda hode, dolaze i prolaze. Svi u nekome poslu, žurbi, panici. Radeljudi, ali šta tebe briga, ti imaš muhur u radničkoj knjižici i markicu u zdravstvenoj i sve ti je potaman.
Na prvom uglu slučajno čuješ razgovor dvojice ljudi i skontaš kako si često i ti bio te konverzacije, i da je ta konverzacija light motiv današnjeg životarenja.

– Čujem da si dobio pos'o ?!
– Ha ?
– Čujem bolan, da si dobio pos'o ?!
– Jesam al’ u kurcu !

I skontaš da nisi sam u svojoj jadi i bijedi.



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button