Imala sam deset godina kada je u našu kuću mama iz bolnice donijela jednu krupnu bebu. Vazda bio debeo. 
Ali od ponedjeljka će na dijetu i aktivo će da ide na plivanje. Ah-a! No, uvijek ga, eto, noga zaboli. 
Tarik je bio divna beba. Ja sam uvijek bila i ostala Velika sestra koja se dizala na njegov nivo. Bio mi je najdraža igračka. Sviđala mu se ta uloga. Ljubomore nije bilo ni sekunde. Danas ima 12 godina. Još spava uz muziku. Zašto? Zato što ga je big sister uvijek uspavljivala uz Balaševića, Parni valjak, Dugme. Voljela sam i volim njegov zarazan smijeh. Tad sam negdje usadila u sebi ljubav prema djeci. Vjerovatno je uvijek bila tu, ali je tada došla do izražaja.
Ljeto pred početak fakultetskog života sam volontirala u igraonici. Toliko sam se zbližila s tom djecom. Davala im svu ljubav i strpljenje koje sam imala. Jedan mali dječak (žao mi je što ga više nisam srela, sad ima 4 godine) se nije htio odvajati od mene. Onda bih objasnila malo starijoj djeci da je on mali i da mu nedostaje mama, a da su oni već veliki. Sjeli bismo ispred TV-a nakon igre vani, s kockicama, nakon crtanja i gledalo bismo crtiće. Svi bi se, onako, naslonili na mene i komentarisali smo likove – kako se treba ponašati, a kako ne. Još u autu imam njihove crteže koje sam dobijala od njih. Poklon najveći!
Prosto, imam dobru komunikaciju s djecom. To je već postala činjenica. Umijem da smirim bebe, a da se blesavim sa malo starijom djecom. Osjećam da im pripadam. Oni su tako čisti, radoznali, pametni i radoznali. I NIKADA više ne bih rekla da se trebam SPUSTITI na njihov nivo, na njihov nivo se DIŽE. Njih život još nije isprljao. Još su, onako, čisti od Boga. Oni su pravi ljudi. Rasizam? Šta je to? Nacionalizam? A šta je to? Pa šta ako se ona seka zove Ana, ako ti je super dijeliti igračke s njom.
Trebamo sačuvati čistotu u njima. Ne mogu sačuvati u svakom djetetu, ali, nadam se, da ću moći u svome i vjerujem da ću uspjeti sačuvati čistotu svog brata, ipak sam ja Velika keka ( keka me još zove, jer…kad je bio mali nije znao izgovoriti seka. Tako da je ostalo. Ostat će do kraja života i neka će…Amra! Kad to kaže, onda znači da sam baš nešto uprskala 
)
Drago moje nerođeno djetešce, pokušat ću te naučiti pravim životnim vrijednostima. Nastojat ću da pronalazim vremena da ti čitam i da mi ti pomažeš pri mom pisanju. Pisat ću za tebe bajke. Ko kaže da to već ne radim? Razvijat ću ti maštu. Govorit ću ti o važnosti fizičke aktivnosti i zdrave hrane. Naučit ćeš da razmišljaš i prosuđuješ. Naučit ću te da kažeš VOLIM TE kad to budeš ostjetilo. Tarika sam to naučila. Ponosna sam na to, neopisivo. To mi je vrijednije od svih onih desetki u indeksu. Naučit ću te onu tešku stranu riječ IZVINI. Reći ću ti da je u redu da pogriješiš, ali da je važno da nešto naučiš iz tih grešaka. Vjerovatno će, je li, moj životni partner željeti isto. Nekako svako nađe sličnog sebi po većini osnova.
Volim djecu. To su ljudi. Ponašajte se tako prema njima i poštujte ih.
Piše: Amra Deliomerović
