Amira je prošlog proljeća prekinula sastanak usred rečenice. Isključila kameru, zatvorila laptop i samo sjela. Nije bilo drame. Samo – više nije mogla.
Nakon 12 godina rada, dvije promjene posla, jednog pokrenutog projekta i stotinu planova za „kad dođe pravo vrijeme“, Amira je došla do zida. I nije tražila motivacione govore, citate na Instagramu, niti još jednu knjigu o uspjehu. Trebala je nešto stvarno. Razgovor. Ljude. Prostor u kojem ćeš moći reći: ne znam više ni šta hoću.
Festival savremene žene u Tuzli nije planirala. Prijavila se jer je vidjela da je besplatan, a Tuzla joj je blizu.
Tri dana kasnije, nije imala sve odgovore – ali je imala mapu.
Slušala je bivšu novinarku koja je s 40 pokrenula malu agenciju. Saznala na koji grant aplicirati. Pitala je govornicu na panelu kako zna da nije kasno da počne ispočetka. Dobila je konkretan odgovor – i još konkretniji kontakt.
Nije se sve promijenilo. Ali nešto jeste – unutra. Počela je da razmatra opcije koje je prije isključivala. Poslala dvije prijave za grant. Odvažila se da priča na događaju, prvi put bez unaprijed pripremljenog teksta.
Festival savremene žene se i ove godine vraća u Tuzlu – od 19 do 22. juna. I nije to festival samo zbog programa, iako je sjajan: više od 50 govornica, teme o biznisu, javnom nastupu, finansijama, kreativnosti, liderstvu. Nije ni zbog radionica koje ti daju konkretne vještine.
To je festival jer ti da ono što često zaboravimo da tražimo – osjećaj da nisi sama. Da možeš pitati. Da možeš krenuti ili stati, ako ti treba pauza. Da će neko znati reći – to je ok.
Ako se prepoznaješ, znaj – ne moraš čekati da dođe „pravo vrijeme“. Dovoljno je da u Tuzla na Festival savremene žene dođeš ti.
