Centar i stari dio glavnog grada BiH posebno ožive u noćnim satima petkom i subotom, a nedjeljom mladi odmaraju od provoda tokom protekla dva dana. Mladi i nisu bili raspoloženi da pričaju o svojim vikend-provodima, kažu nam, to ekskluzivno objavljuju na svojim Facebook profilima. Međutim, ima i onih starijih, recimo njihovih roditelja, koji se opuštaju za vikend, ali po danu, pa smo naišli na mladi bračni par s djecom, a oni su bili raspoloženi za razgovor.
– Ako ne odemo negdje ne izlet, onda malo prošetamo, ćevapi, kolači, djeca voze bicikl ili role u poslijepodnevnim satima, ako je sunčano i to je to. Vikend brzo proleti, a što se tiče večernjih izlazaka, to smo davno prestali. Iskreno u posljednje vrijeme se ne zadržavamo vani poslije 20 sati kada omladina počne izlaziti, nikad ne znaš u šta njihovo druženje može prerasti, malo-malo pa neki belaj – odgovara nam ovaj bračni par.
Najsigurnije je u kući
Tu se u naš razgovor umiješa i gospođa iz trgovine pored koje smo zastali u Baščaršiji, dobacujući kako su naši sagovornici sve upravu, pa nam ispriča svoje neugodno iskustvo.
– Ima tome i godina, ali od tada ja sa prvim mrakom spuštam ćepenke i idem kući. Nije to ništa strašno, ali je bilo neugodno da me je glava zaboljela. Potukle se dvije djevojke, ne znaš koja je ljepša, a isto tako ni koja ima „gori“ rječnik. Istrčale iz kafića, pa za kosu, pa šamar, čitav haos baš tu par metara od mog ulaza. Sreća zavikaše ovi muški na njih, kako ih nije stid, pa se smiriše i odoše. Sva sam se tresla, a šta da sam vidjela nešto gore, tako odlučih da se sa akšamom kući pakujem da bar mirno spavam. Nekad mi bude žao zatvoriti, sve kontam mušterija će naići da šta prodam, ali se predomislim kad se sjetim te večeri – ispričala nam je vlasnica radnje na Baščaršiji.
Na kraju nam je dala savjet da popričamo sa taksistima, jer kako kaže “oni najbolje znaju kakvi su vikendi u Sarajevu, pogotovo navečer”.
Priča taksiste
Nakon pomenutih razgovora, naša potraga za informacijama kako se može provesti ugodan vikend u gradu, otišla je u drugom pravcu. Prišli smo taksi štandu i pitali za iskustva koja imaju tokom rada u noćnoj smjeni, ali su nam odgovorili da sve piše u crnim hronikama novina, portala i ostalih medija. Ne bude nam mrsko, pa odemo malo niz ulicu i zaustavimo taksi da se provozamo i usput porazgovaramo o tome šta smo upravo čuli u gradu.
– Nije to ništa, čega sam se ja nagledao. Ali šta ćeš, moderna vremena, sve se otelo kontroli – prihvati priču naš vozač i nastavi nabrajati:
– Sve je meni jasno, mladost-ludost. Pa i mi smo bili i mladi i mangupisali se, ponekad je bilo i tuče, ali oružje nismo nosali, niti se autima trkali po gradu. Ovo danas kao iz američkih filmova. Zatamnjena stakla, skupa auta, glasna muzika i po gasu, pogotovo kasno navečer.
Strašno, dodajemo malo ulja na vatru, pitajući taksistu gdje sve ovo vodi.
– A ne znam. Svake godine je sve gore. Sretan sam što su mi djeca već odrasla i sredila svoje živote. Tačno bih poludio da mi kćerke na ulicu izađu kao pjevačice ili da glumi mangupa. Iskreno se nadam da će se situacija promijeniti, dok mi unučad porastu, ako ništa onda makar da će se sama od sebe srediti – kaže taksista.
Na pitanje da li bi neko svoje iskustvo podijelio sa novinarima, odgovara:
– Šta imate od toga šta će vam jedan budući penzioner reći, možda ja samo ne shvatam šta je moderno – nasmija se naš mudri sagovornik.
Izvor: faktor
