Jack Garratt novo je ime Universal Musica koji je svoj put utabavao iskušavajući festivale kao samostalni izvođač specifičan po izazivanju ultimativnog divljenja muzičkim umijećem i vještinom.
Jack Garratt počeo je pisati i skladati kao dvanaestogodišnjak na velikim školskim odmorima i ubrzo postao engleska zvijezda Eurovizije. Tražeći se u reggae, ska i punk bendovima tijekom rane adolescencije, napokon se pronalazi prije nekoliko godina kao predvodnik neke nove, svježe struje muzičke fuzije koja napokon pokapa tendencije etiketiranja. Jasno, muzički definirana porodica od riđeg je Engleza stvorila znatiželjnika u svijetu muzičkih instrumenata, pa tako Jack ističe kako mu je najprirodnija stvar u ruke uzeti bilo koji instrument i kroz neko vrijeme doći do nekakve strukture. Ipak, iako ga do 18. godine obilježava tumaranje popom, s punoljetnošću ga okupira elektronika, a zatim „Channel Orange“ Franka Oceana. Mladi se kantautor ne ograđuje od uzora, a na svojem profilu Instagrama navodi kako su mu Snarky Puppy, Vulfpeck, David Bowie, Steve Wonder i Kendrick Lamar najveći uzori, što se i ‘čuje’ u njegovoj fuziji novog kova, fuziji novog zvuka. Nakon dva EP-ja „Synesthesiac“ i „Remnants“ napokon objavljuje dugosvirajući prvijenac: album koji naprosto morate preslušati. A zatim opet. I opet.
Vokalno Garrat izranja iz paklenih dubina hrapavoga podzemlja i priziva demone glasiljki Toma Waitsa (ponajviše u live interpretacijama), a onda se izdiže do zavidnih visina u falset sličan onom Justinu Timberlakeu kao čujnom uzoru duž cijele prve faze.
Garratt je hipsterska, riđokosa hobotnica na ecstasyju: natprosječno talentiran multiinstrumentalist čiji se talent ne očituje ‘samo’ u sposobnosti vještog i lakog pokretnja dobro ugođenog zvuka na plejadi instrumenata, nego zapanjujućem manevru istima.
Na svakoj razini briljira u najvećem singlu prvog albuma, pjesmi „Worry“, dok zrelo slavi mladenačku neposrednost u „Weathered“, kao i životinjski nagon u „Chemical“. Fino balansira između baladne forme satkane od bluesa, popa i r’n’b-ja, dok u „Chemical“ i „Far Cry“ predstavlja klupske, bas melodije uslijed aktualne renesanse elektroničke glazbe u mainstreamu. Iako na trenutke djeluje prezasićeno, a time i neuzbudljivo, Garrattova je kompilacija okrepljujuća zbog svježine, srčanosti i slojevitog basa kao determinante zvuka. Kao umjetnik s riffovima dostojnima Satrijanijevog aplauza predstavlja inteligentnu i zato najbolju kombinaciju stilova i reprezenata žanra koje sljubljuje zbog čega je „Phase“ vjerojatno najvažnije Universalovo izdanje godine zbog mladenačkog izbjegavanja pravila tržišta koje će ga upravo time i definirati, a Garratta učiniti najvrućim imenom mainstreama i radio stanica 2016. godine.
Zgodno je reći i da je upravo ovaj 24-godišnji genijalac s prvog mjesta top liste Velike Britanije maknuo Adele.
Izvor: ravnododna.com
