Fatima Mušić, udato Manojlović, bila je prva žena koja je “osvojila” nebo iznad BiH. U vremenu kada je upravljanje jedrilicom i avionom bilo isključivo namijenjeno muškarcima, ona je odlučila da nauči letjeti i uspjela je. Nekoliko decenija nakon, pokrenuta je inicijativa da tuzlanski aerodrom bude nazvan po njoj.
Kolege sa portala Klix.ba posjetili su 86-godišnju Fatimu u njenom domu u Sarajevu. Iako se slabije kreće, dočekala ih je sređena i sa širokim osmijehom u kući uređenoj s mnogo stila koja podsjeća na neka stara, prijeratna vremena. A Fatima, dama sa iskrenim osmijehom, prkosi vremenu.
Za inicijativu da se Aerodrom Tuzla zove po njoj saznala je od sina Nevena koji je to u Americi pročitao u medijima.
“Ne mogu da zamislim to. Ne znam šta da kažem. Kako narod odluči, ne mogu ništa drugo reći”, kazala je Fatima skromno i s osmijehom.
Kazala je kako je mislila da se sin šali kada ju je nazvao i rekao za inicijativu te kako ne može vjerovati. Prisjetila se mladalačkih dana kada se počela baviti hobijem u Aeroklubu u Butmiru. Nije ni slutila da će upravo ona biti prva žena pilot u BiH, čije će ime zauvijek ostati zapisano u historiji naše države.
“Mladost-ludost. Prijateljica me zovnula da krenemo u Aeroklub, kazala je kako je zanimljivo jer ima modelarska sekcija. Tako je sve počelo. Elsa, Zlata i ja smo bile jedine žene, a bilo je mnogo mladića. Sjećam se da sam trebala voziti jedrilicu pred komisijom, ali samo po zemlji, bez uzlijetanja. Mahinalno sam povukla ručku prema sebi i uzletjela”, kaže uz smijeh.
Članovi komisije su mislili kako je željela pokazati da zna upravljati jedrilicom i da je spremna za korak dalje, ali ona ističe da je to bila stvar greške. Ipak, odlučila je proći zemljanu obuku za avion i na kraju upravljati njime.
“Nisam nikada više letjela jedrilicom već sam odmah prešla na avion ‘trojku’. Ismet Redžepagić i Ranko Topić su me obučavali. Imam i radnu knjižicu u kojoj su zapisani svi sati obuke i letova. Dobila sam i svjedočanstvo, obuku sam završila vrlo dobrim”, rekla je pokazujući knjižicu i svjedočanstvo.
Ovo joj je bio hobi. S 20 godina je počela raditi u nekadašnjoj Investicionoj, a potom Privrednoj banci. Nakon posla trčala bi da se nađe s društvom, a potom bi malim kamionom išli u Butmir. Prostorije Aerokluba bile su na današnjoj Obali Maka Dizdara, gdje su se često sastajali.
“Planirali smo letjeti za Mostar. Moj profesor mi je rekao ‘Fatima, hajmo letjeti za Mostar da im pokažemo prvu ženu pilota’. Ali nismo mogli. Bila su to lijepa vremena”, kazala je Fatima.
Kao pilot dobijala je dodatne namirnice u vidu brašna, ulja i sl., odnosno sve namirnice koje su se u to vrijeme mogle kupiti u ograničenim količinama.
“Kazali su da moram biti jaka i da mi je potrebna dodatna ishrana kako bih upravljala avionom”, kazala je kroz smijeh.
Potom je odlučila da prestane letjeti i upisala se u Kulturno-umjetničko društvo “Valter Perić”. Bila je članica dramske sekcije u okviru koje je glumila u velikom broju predstava i često je igrala glavne uloge.
“Često kažem da sam pala s neba na daske koje život znače. Ne znam zašto su mene birali za glave uloge, jer nas je bilo baš mnogo. Bilo je mnogo predstava i uživala sam, Tu sam upoznala i pokojnog supruga”, kaže sa sjetom.
Potom se udala i dobila sina Nevena. Danas je baka troje unučadi i živi na relaciji SAD-BiH. Ljeti je u Sarajevu, a zimi u Americi kod sina, gdje se preselila iz Kanade nakon smrti svog supruga 2014. godine.
“Sin je otišao u Ameriku mnogo prije rata jer je završavao doktorski studij. On je elektromašinski inžinjer. Kada je počeo rat tada je živio u Kanadi i on nam je platio avionske karte i pričao kako je to divna zemlja. Ja nisam htjela ići. Mislila sam da će to sve brzo proći i da nije rat. Nažalost, morali smo otići. Sin je bio u pravu, Kanada je divna, a ljudi su mnogo humani”, istakla je.
Ipak, nije mogla bez Sarajeva. Po završetku rata sa suprugom je dolazila i ostajala po nekoliko mjeseci, a potom se vraćala u Kanadu. Sin je preselio u Ameriku, ali je i on dolazio redovno s djecom.
“Ljudi su nam mnogo pomagali jer je samo sin tada radio. Vremenom su nam poslali i papire za penziju. To je jedna divna zemlja. U Ameriku sam došla kada sam ostala sama bez supruga. Ipak, ne mogu bez Sarajeva”, rekla je.
Sada nema posebnih hobija. Voli gledati televiziju i igrati karte na laptopu da bi, kako kaže, trenirala mozak. Sa suzama u očima kaže kako su joj najbliži umrli te da osim sina, snahe i unuka nema više nikoga od porodice.
“Imam svoje drugarice i često izađemo na kafu i družimo se”, kazala je.
Mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova i da probaju ono što žele, pogotovo ako je riječ o amaterskom letenju.
“To je odličan sport. Nema nikakve razlike između muškaraca i žena. Sve što mogu muškarci, mogu i žene. U kokpitu nema razlike. Treba probati jer je osjećaj predivan”, poručila je Fatima.
