Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke Demokratske Akcije (SDA) i od 2014. godine član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na predizbornom skupu u septembru 2014. godine je obećao 100.000 radnih mjesta ukoliko SDA osvoji dva mandata. Iako prilično impresivno, ovo obećanje čini se teškim za ispuniti.
Think-tank Populari, koji se bavi istraživanjima socio-ekonomskog i političkog stanja društva te izrađuje analize, nudi rješenja i zagovara promjene, uradio je analizu šta bi to trebalo napraviti da se obećanje o 100.000 radnih mjesta ostvari.
Populari u izvještaju navodi da je BiH jedna od zemalja sa najvišom stopom nezaposlenosti na svijetu te da su mnogi obeshrabreni da će više ikada pronaći posao.
Blizu 85 posto nezaposlenih posao traži duže od 12 mjeseci, 41 posto ih na posao čeka od dvije do pet godina, a 44 posto pet godina ili duže.
(Govor u kojem Bakir Izetbegović obećava 100.000 radnih mjesta (4:08))
Neki od najvećih uzroka strukturalne nezaposlenosti u BiH su loša veza između obrazovnog sistema i poslovnog sektora, gdje obrazovne institucije nisu uspjele prilagoditi nastavne programe ekonomskim potrebama, i dugotrajna slabost bosanskohercegovačke ekonomije, gdje otvaranje novih radnih mjesta ozbiljno zaostaje za porastom proizvodnje, čak i tokom razdoblja najdinamičnijeg poslijeratnog rasta.
“I dok političke stranke mogu pobijediti na izborima razbacujući se idejom o ekonomskom oporavku, nacionalni program ekonomske reforme koji je Vijeće ministara usvojilo u januaru 2015. godine ne odiše ovim optimizmom. Dapače, on predviđa da se ‘značajni pozitivni koraci na bosanskohercegovačkom tržištu rada vjerovatno neće dogoditi’, a oslanja se na prognozu globalnog rasta koji predviđa porast zaposlenosti od 1,6 posto i 2,1posto (ili 13.000 za 2016. godinu i 17.000 radnih mjesta za 2017. godinu)”, navode iz Popularija.
Kako bismo bolje razumjeli koliko vremena bi trebalo da se ostvari obećanje o 100.000 radnih mjesta i koliko bi to koštalo, Populari je za primjer uzeo zemlje koje bi se mogle porediti sa BiH po veličini populacije i historiji zemalja koje su napravile tranziciju sa socijalističkog na kapitalistički sistem: Slovenije, Slovačke i Estonije.
Populari navodi da postoje velike varijacije u ukupnoj cijeni otvaranja novog radnog mjesta ovisno o državi i sektoru. Tako se novo radno mjesto u Litvaniji može otvoriti za 12.400 eura, dok u Njemačkoj doseže iznos od 300.000 eura. Cijene su još i više ukoliko su to radna mjesta iz oblasti istraživanja, razvoja tehnologije i inovacija.
U BiH je najrealniji scenarij, prema iskustvu poredbenih zemalja, da bi 40 posto od ciljanih 100.000 radnih mjesta bilo u proizvodnom sektoru, a 60 posto u sektoru uslužnih djelatnosti. Kada se uzmu u obzir cijene kreiranja novih radnih mjesta u ovim sektorima, ukupan iznos potrebnog novca za ispunjavanje ovog obećanja bio bi 8,4 milijarde eura.
U 2015. godini, prema podacima Agencije za strane investicije u BiH, u Bosnu i Hercegovinu je ušlo 244 miliona eura, što dovodi do zaključka da bi ovim tempom do kreiranja 100.000 radnih mjesta trebale proći 33 godine, umjesto obećanih osam.
Čak i kada bi se uspjelo otvoriti 100.000 radnih mjesta, ona ne obećavaju dostatan kvalitet života bh. građanima. Dobar posao podrazumijeva pristojan prihod, određenu sigurnost, zadovoljstvo i prilike za napredovanje.
Populari zaključuje da je zbog kulturne, političke i ekonomske situacije u BiH teško povjerovati da se mogu usvojiti i primijeniti politike i strategije potrebne da se počnu otvarati nova radna mjesta pa čak i kada bi se radilo o manjem broju od obećanih 100.000.
“Od birača se traži da daju svoje povjerenje političarima za više mandata unaprijed, bazirano na obećanjima za koja će trebati decenije da bi se, u sadašnjim ekonomskim prilikama, realizirala. Sljedeći put kad budete glasali, pobrinite se da razumijete šta je u ponudi”, poručuju iz Think-tanka Populari.
