Privremeno oslobođeni i iznova politički aktivirani Radončić brzo će saznati da li u njegovom slučaju konce vuku “odmetnuti klanovi” i “pravosudna” mafija ili ga zakonom pritišće stvarna krivnja i, kako je u početku govorio, Bakir Izetbegović
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Krajem prošle sedmice Fahrudin Radončić izašao je iz pritvora. Predstoji mu duga i delikatna pravosudna bitka u kojoj će se odlučivati da li je nedozvoljeno utjecao na jednog svjedoka u “slučaju Keljmendi”. Ko zna koliko će to da potraje i da li će se sve okončati samo na optužbama koje su dosad iznešene ili će one, moguće je, biti i umnožene. Oni koji su to predsjedniku SBB-a smjestili, kako sam tvrdi, a tužilaštvo kaže drukčije, sigurno neće lako položiti svoje oružje. Radončić će u svakom trenutku za vratom osjećati njihov dah.
Nije to nimalo prijatno, bez obzira što se radi o bogatom čovjeku koji može da angažuje i da dugo finansira vrhunski advokatski tim. Pogotovo je neizvjesna njegova forma, jer se Radončić tokom pritvorskih dana žalio na svoje zdravstveno stanje. Ono sigurno nije onako kako bi bilo da nije tri mjeseca proveo u pritvorskim uslovima, onemogućen da normalno živi, pogotovo da politički djeluje.
U svakom slučaju, predsjednik druge po snazi bošnjačke stranke sad se može ozbiljnije pozabaviti politikom. Državni parlamentarac iz njegove stranke, Damir Arnaut, tim povodom ocjenjuje da to što je “lider SBB-a na slobodi znači puno više za koaliciju”. Prema njegovim riječima, Radončić je već mogao, da nije bio u pritvoru i van političkih tokova, odigrati veliku ulogu u postizanju dogovora o statusu Mostara, između SDA i HDZ-a.
– SDA i HDZ u tome ništa nisu uspjele postići, te se postavlja pitanje da li je gospodin Radončić tu mogao biti vezivni faktor za obje strane – dodao je Arnaut. On vjerovatno misli da jeste, što zbog svoje koalicije sa SDA, što zbog višegodišnjh prisnih odnosa sa liderom HDZ Draganom Čovićem.
Ko zna, možda je ovo najava postizanja tog dogovora, uz pomoć predsjednika SBB. Time bi se njemu znatno popravio politički rejtng. A i Izetbegović i Čović u više navata su javno izražavali želju da se Radončiću dopusti da se vrati životu izvan rešetki, do okončanja sudskog procesa, kako bi se otkočio primjetni zastoj u funkcionisanju vlasti u Federaciji, a dobrim dijelom i na državnom nivou.
Možda se oni sada predomisle i oko Mostara, da bi Radončiću omogućili sticanje političkih poena koji su mu jako potrebni nakon afere u kojoj su pred sud izvedena još dva visokopozicionirana člana SBB-a. Oni ga mogu, ako im je drag i važan kako su ovih mjeseci govorili, u tome izdašno potpomoći, premda opet ostaje pitanje koliko i mogući Radnočićev politički doprinos i bolji imidž mogu da utječu na ishod sudskog procesa koji se protiv njega vodi.
No, ostavimo to pravosudnim organima, dokazima i kontra argumentima njegovog braniteljskog tima. Predsjednik SBB-a opet je u aktivnom političkom životu i trebalo bi, najviše u narednih pola godine (do lokalnih izbora) da se pokaže kako je ova afera utjecala na prestiž ove stranke i njenog predsjednika.
Jedan njegov bliski saradnik, još na polovici Radončićevog pritvorskog “mandata” rekao mi je da će “Fahro iz ovoga izaći jači nego ikad”. Puno je, međutim, i onih koji misle da su neke štete već postale nepopravljive, da su i Radončić i SBB vraćeni skoro na početak, u skromne političke visine.
Da je kao nekad, dok je zatvor bio iznimno važna pozitivna stavka u karijeri političara, krenulo bi Radončiću kao po loju. Još je Josip Broz Tito, robijanjem u nekadašnjem kraljevskom režimu, prikupio možda i ključne poene za probijanje u sami vrh Komunističke partije Jugoslavije. Sa tzv. Crvenih univerziteta, koje su u zatvoru s njim “pohađali” još mnogi komunisti, u socijalističkoj državi se na čelne pozicije došli još deseci nekadašnjih robijaša.
Ključna preporuka za lidersku poziciju u hrvatskom i muslimanskom nacionalno-političkom preporodu i stranačkom statusu i za Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića bilo je njihovo tamnovanje. Po istom kriteriju su regrutovani još neki od njihovih najbližih saradnika u višegodišnjem vođenju hrvatskog i bošnjačkog naroda.
I kod Srba, jedan je značajan čovjek zatvorom “kupio” politički utjecaj – Vojislav Šešelj. Sudski progoni uvećali su i prestiž Vojislava Koštunice i Vuka Draškovića. “Rešetke” jedino nisu dodatno pogurale Slobodana Miloševića, premda je i on lako mogao u biografiji imati tu stavku, pod uslovom da su dokazane i u socijalizmu sudski procesuirane nimalo neuvjerljive tvrdnje da je on još u tridesetim godinama svog života otišao na “američki platni spisak”, te da se kasnije “probudio” i igrao po taktu svojih prekomorskih “kompozitora”.
Faktor “zatvor” u Radončićevom slučaju vjerovatno neće imati takvu ulogu. Prethodno pomenute osobe hapšene su kao protivnici režima, za razliku od predsjednika SBB-a, čija stranka je u trenutku njegovog uhićenja bila ključni uteg na vagi novoformirane vladajuće koalicije. Da je bio u opoziciji, u času kad mu se spremalo privođenje, čisto sumnjam da bi to išlo onako glatko kako se stvarno dogodilo.
Odgovor na Radončićevu političku sudbinu, mimo zakonske, čije kovanje će dugo da potraje, u rukama je javnosti. Ona je “porota” koja odlučuje na osnovu utiska, na kraju onog najvažnijeg, kojeg će u novembru izraziti tokom lokalnih izbora. Još je rano procjenjivati kako će Radončić proći na tom testu i koliko je, uopšte, u stanju da nakon velikih pritvorskih iskušenja stabilizuje i sebe i svoju stranku.
Napokon, sve to može biti i nevažno za njegovu ličnu slobodu. Nije van pameti da bi njegova uvećana popularnost mogla da ga košta još veće pravosudne strogosti, pa i podlih i namjernih “propusta” koji su očigledno pričinjeni tokom njegovog dosadašnjeg procesuiranja. Ode li mu rejting nizbrdo, to bi još više moglo da ga košta. Jer, ne smijemo ni u jednom času imati iluziju da u BiH imamo posla sa neovisnim, profesionalnim pravosuđem. Ono je duboko politizirano i, kao marioneta, obješeno o konce vlasti.
To pravosuđe osobito je brutalno i dirigovano kad treba javno obrukati ili među rešetke smjestiti nekog političkog protivnika. Kroz to će u vremenu koje dolazi i Radončić konačno saznati da li u njegovom slučaju konce vuku “odmetnuti klanovi” i “pravosudna” mafija, da li ga zakonom pritišće stvarna krivnja ili, pak, jedan politički veliki rival. Iz prisluškivanih razgovora, objavljenih u medijima, još su, naime, u pamćenju njegove riječi da Bakir Izetbegović “želi da vodi dvije stranke” – i SDA i za Radončićevu političku glavu “skraćeni SBB.
