Piše: Mario Vranješ
Dočekao sam snijeg, taj famozni prvi snijeg…
U stvari, haman da nije snijeg?? Nešto leprša po zraku? Bijelo nije, hladno nije, peče za grlo, suzi oči, haman da je ipak u pitanju zrak koji udišemo.
Elem, dočekao sam te trunke koje lepršaju havom na balkonu u gaćama i potkošulji, žarom cigare ugasio prvu zvijezdu padalicu što je krenula da mi ispuni želju, razmjestio stolice kraj ograde i zasjeo ko veliki da gledam kako umiru bakterije ili dunjaluk, isto mu dođe….
Dočekao sam i taj prvi snijeg, u stvari, već napisah da nije snijeg nego trunke čistoće čaršije koja gradom postade.Nahranio sam sobove koje držim u krletki u spavaćoj sobi,promijenio sam im vodu i kanal na televiziji,ne propuštaju „Alija,Elif i reprize Sulejmana Veličanstvenog“, pa ne želim da im se zamjerim i našvrljao sam kratke crtice Djeda Mrazu,izvještaj o stanju na putevima, zdravlju sobova i najboljim prečicama do dobrih insana za telegram koji ću mu poslati sutra ujutro…
…Djeda Mraze, stop……Sobovi su dobro, stop…….Snijeg je pao, malo sutra, stop….
…Ja sam ‘nako, stop……Ne šalji mi paket ni ove godine, stop……Za sve što sam bio dobar u ovoj godini, stop……Planiram da to pokvarim ovih dana, stop……Hvata me blagdanska groznica, stop……A tada najčešće sve uništim, stop……Da ne kažem userem, stop…Nego ako ti nije zahmet veliki, stop…Pošalji mi neku jelku ili bor,stop…
Da je turim na trg ove čaršije moje, stop…Da se digne jela/bor iznad ove mahale,stop…Da malo olakšam gradski budžet,stop…Da ufatim neke sadake, stop…
Odmah na početku novoga ljeta,stop…A možda me i gradonačelnik na novogodišnju gidu zovne, malo preksutra, stop…Kao zaslužnog građanina, hahahahah, stop…
…Maksuz selam, stop…
…Ho, Ho, Ho, stop…
…JA, stop…
