Evidentno je da čak i kad se dogovor oko nečega kao postigne i kad navodno počnu raditi na realizaciji dogovorenog, to ne znači ništa. Pogotovo kad se “dogovori” ne prave s ciljem da se i realizuju i problem riješi, nego s ciljem da se “kupi vrijeme”, smire tenzije, osujete protesti i, u konačnici – ne uradi ništa.
Šekspirovo „Biti ili ne biti?“, u ovdašnjoj varijanti glasi „Dočekati da naša vlast riješi neki problem ili ne dočekati?“.
Recimo… Problem deponije „Uborak“.
Nakon višegodišnje borbe stanovnika okolnih naselja i aktivista udruženja građana „Jer nas se tiče“, za zatvaranje deponije koja ih truje, a koja od decembra 2019. radi bez okolinske dozvole, borbe zbog koje su trpili različite oblike nasilja vlasti, građanima Mostara se ponovo ne nudi konkretno rješenje, nego novo obećanje da će ono biti nađeno.
Na stranici Federalnog ministarstva okoliša i turizma, ovih dana, „stavljen je na uvid“ dokument Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak-Buđevci u Mostaru.
Osim što sam naziv dokumenta ne odgovara zahtjevu građana, nego vuče u pravcu u kome vlast ide čitavo vrijeme – jer govori o “prilagođavanju upravljanja otpadom” na “Uborku”, umjesto o zatvaranju te deponije – i njegov sadržaj je, u pojedinim elementima, krajnje upitan.
A ključni element koji izaziva krajnju rezervu su – rokovi.
Više pročitajte na antikorupcija.info
