Zašto sam se vraćao?
Rekli su mi, na početku ljubavi, da ćemo možda i prečesto odlaziti od nas, odlaziti jedno od drugoga.
I rekli su mi da ljubav traje sve dok se vraćamo onome koji čeka.
I sve dok čekamo onog koji se vraća.
I rekli su mi da ljubav traje sve dok se jedno od nas odluči ne vratiti.
Ili dok jedno od nas odluči ne čekati.
Vraćao sam se njenom „dobro jutro“ jednako kako sam se vraćao njenome „ne želim razgovarati“.
Njenom „ništa nije dobro“ kada mi se činilo da je sve kako treba biti i njenom „u redu je“ kada nije bilo u redu.
Čak i nakon toliko godina, nakon što bih nakon svađe izletio iz stana. Nakon što bih zalupio vratima ostavljajući njeno vrišteće „Najlakše je otići, zar ne?!“
Čak i nakon njenog molećivog pogleda koji traži naznake laganja u mom „mrzim te“.
Vraćao sam se.
Nastavak čitajte na : Vraćao sam se i kad je prestala vjerovati u moje “Volim te”!
