Ferhad-pašina džamija, bolje poznata kao Ferhadija nije tek “obična” bogomolja, već, rekli bi mnogi objekat koji ima dušu. Za takvu konstataciju mnogo je razloga, a prije svega povijest.
Ferhadija je izgrađena 1579. godine, a njenu izgradnju finansirao je prvi bosanski beglerbeg Ferhad-Paša Sokolović. Od tada pa do početka 1990-tih godina 20.-og stoljeća svjedočila je dobru i zlu, svjetlu i tami, ratu i miru, ljubavi, suživotu, hrabrosti i ponosu.
Ferhadija se ni po čemu specijalnom ne razlikuje od većine drugih džamija osmanskog tipa, koje su izgrađene u BiH. Ipak, ta jednostavna potkupolna džamija ima nešto neopisivo što privlači i osvaja, nešto po čemu nije samo džamija već i oaza mira, utočišta ali i ogledalo kulture jednog vremena.
Na listi kulturne baštine BiH nalazila se od 1950. godine, a kasnije je bila uvršena i na listu zaštićene svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Njen graditelj je nepoznat, ali se zna da je bio učenik arhitekte Mimara Sinana. Vodeći se mišlju Ive Andrića koji je kazao: “Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta; jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina”, jasno je da, iako nepoznat graditelj Ferhadije još živi, kao i Ferhad-paša Sokolović.
Ferhadija kao feniks
Od svog nastanka Ferhadija je više puta bila oštećena. Prvi put je sanirana 1652. godine, kada joj je popravljen minaret. Pretrpjela je i neka oštećenja tokom rata između Austro-Ugarske i Osmanskog carstva 1737. godine, za vrijeme Banjalučkog boja. Djelimično je oštećena i u dva požara u 19. stoljeću.
Pretpjela je oštećena tokom Prvog ali i Drugog svjetskog rata, kada joj je oštećen trijem i olovni pokrivač. Posljednji put je sanirana 1972. godine od posljedica razornog zemljotresa, koji je pogodio Banja Luku 1969. godine.
Džamija je sve nedaće preživjela, ali ne i plansko rušenje i uništavanje srpskog agresora 07. maja 1993. godine, kada je minirana. Bio je to najveći dokaz barbarizma i vandalizma, jer je ubrzo uslijedilo potpuno uništavanje ostataka džamije, koji su odvezeni na deponiju. Ferhadija je bila najpoznatija od 16 džamija koje su srušene tokom rata u Banjoj Luci.
Odustati od Ferhadije se nije smjelo. Tako je Islamska zajednica u BiH 2001. godine dobila urbanističku saglasnost za ponovnu izgradnju džamije. Ipak pri polaganju kamena temeljca 7. maja 2001. godine došlo je do nereda kada su građani koji su došli prisustvovati polaganju kamena temeljca napadnuti kamenjem. Veliki broj građana zadobio je povrede, a Murat Badić je od posljedica povreda preminuo 26. maja iste godine.
Ferhadija i osmanska i bosanska i evropska
Da Ferhadija nije samo ostavština osmanske kulture u BiH, već i evropske, dokaz je velika zainteresiranost građana za njeno otvaranje.
Ferhadija u stilskom pogledu predstavljala najčišći primjer osmanske arhitekture u Bosni Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Ima razuđeni molitveni prostor, istureni mihrabski prostor, visoki trijem i jedan minaret koje je prislonjen uz desni ugao glavnog dijela džamije.
Ferhad-paša Sokolović zaslužan je ne samo za izgradnju džamije, već i općenito za urbanizaciju Banje Luke. Osim Ferhadije izgradio je mekteb, sahat kulu, šadrvan, vodovod, kaldrmu, nekoliko mostova preko Vrbasa, preko 200 dućana, javno kupatilo, mlin i još mnogo toga.
Danas, kao nekada Ferhadija ponovo sija punim sjajem, spremna za novi početak kao simbol tolerancije, suživota, međusobnog poštovanja, ali i kao jedinstveno zdanje arhitekture.
Izvor: klix
