Filmski scenariji sa kruzera u kojima se priča samo o bludu i razvratu zaposlenih šokiraju javnost. Gotovo da ne postoje pozitivna iskustva, ili niko želi da priča o njima. Kako bismo proverili da li je posao na brodu stvarno horor, kontaktirali smo Ljubicu B. (24) iz Beograda, koja već šest mjeseci radi na kruzeru koji krstari Mediteranom, piše Alo!.
– U Beogradu sam imala posao u struci, radila sam u hotelu. Ali zbog male plate i malih šansi za promjenu posla dala sam otkaz. Naravno, tu je bila i želja za avanturom – započinje Ljubica priču za Alo! i dodaje da se ni u jednom trenutku nije pokajala što je ostavila sve.
Već poslije tri mjeseca je dobila unapređenje i svoju kabinu. Kao „night auditor“ trenutno zarađuje 1.400 dolara i brine o tome da svi gosti plate svoj račun prije nego što napuste brod. Ipak, postoji nešto što joj je teško palo.
– U početku sam imala napade klaustofobije i mučnine. Zamijenila sam dan za noć, ali to nije tako strašno. Najgore mi je bilo što sam novogodišnje i božićne praznike slavila sama, daleko od ljudi koje volim.
Ljubica kaže da i na kruzeru ima dobrih i loših ljudi, ali i da je uspjela da stekne prijatelje.
– Prvo sam upoznala koleginicu Donu koja mi je pomogla da se smjestim. Sjećam se da smo išle hodnicima, uz i niz stepenice koje su mi ličile na scene iz “Titanika” kada Rouz sa sjekirom ide da spase zarobljenog Džeka. Tada sam pomislila: “Bože, Ljubice šta si sebi uradila?!” Drugi šok je uslijedio kada sam vidjela da se kabina nalazi u dijelu ispod vode, bez prozora. Pitala sam se šta mi je trebalo da se iz svog doma preselim u kutiju sa zajedničkim kupatilom za 50 djevojaka. Sad mi je to smiješno, jer zaista čovjek može na svašta da se navikne – kaže Ljubica uz opasku da samo psihički jaki ljudi mogu da prežive rad na kruzeru.
– Ovdje nema vikenda i slobodan dan zvanično ne postoji. Radim između devet i 12 sati. Ritam je vojnički, pravila su stroga, ali to je jedini način da se zaštitimo – kaže Ljubica.
Saglasna je da kruzere prate kontroverzne priče, ali vjeruje da su mnoge preuveličane, čak i izmišljene. Na brodu, kaže, ima svega, ali ni upola onoliko koliko se piše.
– Podmetanja i prljavih igara ima puno, kao i na kopnu. Ali tamo kad završiš radni dan, odeš kući, a ovde nemaš gdje. Naravno da ima seksa, droge i alkohola, ali svako ima pravo na izbor. Postoji sistem prijave, naročito za muško-žensko maltertiranje i veoma ozbiljno se uzimaju u obzir – kaže Ljubica i dodaje da se većina gostiju i zaposlenih ponaša pristojno.
Vidjela svijet
Osim naporedovanja u poslu i ljubavi, rad na brodu je Ljubici donio još neka lijepa iskustva.
– Moja pozicija omogućava da provodim puno vremena napolju. Obišla sam ostrva i vidjela gradove koje sigurno ne bih u skorije vrijeme. Čovjek tek kada izađe iz svoje zone komfora. može da prođe kroz razne situacije, u kojima mnogo nauči.
Na brod idite samo ako ste jaki
Ljubici u aprilu ističe rad na kruzeru i za sada ne razmišlja o povratku na isti. Svojim prijateljima bi savjetovala da rade na brodu, ali da prvo dobro razmisle o svojoj psihičkoj jačini i izdržljivosti.
– U ovoj limenoj kutiji, sa posadom od preko 600 nepoznatih ljudi različitih nacionalnosti, moraš da naučiš sam sa sobom da budeš dobro. Dobro je što ima dosta ljudi sa Balkana, to mi je dalo samopouzdanje.
