Nedavno je Udruženje logoraša “Bijeljina – Janja” dobilo informaciju o predmetu protiv Vojkana Đurkovića, organizatora etničkog čišćenja Bijeljine i Janje u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992-1995. godine.
Predsjednik Udruženja logoraša “Bijeljina – Janja” Mehmed Đezić razočaran je saznanjem da je u Tužilaštvu BiH predmet protiv Đurkovića bio punih 15 godina te da je nakon toga 2021. godine predat na postupanje Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljinu.
“Predmet protiv Vojkana Đurkovića je bio u Haškom tribunalu do 2005. godine, a onda je ustupljen Tužilaštvu BiH. Od 2006. do 2021. godine predmet je stajao u ladicama da bi ga prebacili u Bijeljinu. Od 2021. godine je u Bijeljini i niti jedan svjedok nije pozvan na saslušanje. Treba li proći još 15 godina da se Đurković procesuira. Možda misle da će sve pasti u zaborav, ali takvi zločinci se nikad ne zaboravljaju”, kaže Đezić.
Nakon okupacije Bijeljine u aprilu 1992. godine od strane pripadnika Srpske dobrovoljačke garde na čelu sa Željkom Ražnatovićem – Arkanom, a koji je bio pod komandom Službe državne bezbjednosti Srbije, što je dokazano presudom Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, počelo je najprije etničko čišćenje tog grada. U gluho doba noći u kuće bošnjačkih porodica upadali su naoružani vojnici i odvodili žene, djecu, starce… u smjeru Majevice ili Brčkog gdje su ih, nakon pljačke, slali ka slobodnim teritorijama.
“Isti princip je primijenjen u Janji. Najprije su u augustu 1994. godine krenuli s upadanjem u kuće i odvođenjem mještana da bi Đurković u septembru oformio agenciju ‘Evropa’ za tzv. humano preseljenje. Od tog humanog preseljenja nije bilo ništa jer su Đurković i njegovi podređeni opljačkali Janjarce na lokacijama u Suhom Polju i Brijestu, a potom su razdvojili vojnosposobne muškarce od porodica i ostavili ih u logorima.
Prije toga su od tih vojnosposobnih muškaraca naplaćivali po nekoliko hiljada njemački maraka izlazak na slobodnu teritoriju. Naravno da je to bila prevara, ali drugog izbora nismo imali jer za nas opstanka u Janji nije bilo. Lično sam u Brijestu na Majevici vidio kako nose džakove para”, naveo je Đezić.
Svjedoka u ovom predmetu ima, ali dosta ih je u međuvremenu preminulo ili se raselilo u razne krajeve svijeta. Ipak, Udruženje logoraša “Bijeljina – Janja” tražit će od Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina sastanak na kojem žele čuti informacije dokle se došlo u radu na ovom predmetu.
“Mnogo je tu krivičnih djela, etničko čišćenje, nasilno razdvajanje porodica, odvođenje u logore i na prisilan rad, to pravnici znaju kako se kvalifikuje. Mi smo očekivali da će Đurković biti procesuiran početkom 2000 – ih godina. Uskoro će 2024. godina, tačno 30 godina od etničkog čišćenja Janje, a on je još uvijek slobodan čovjek. Pita li se iko kakve su traume nas i naših porodica… Razočarani smo u pravosuđe i obratit ćemo se Visokom tužilačkom i sudskom vijeću. Nećemo odustati od traženja pravde”, poručuje Đezić.
Prema procjenama nadležnih institucija, iz Bijeljine i Janje je u periodu 1992.-1995. godina protjerano oko 40.000 Bošnjaka, Roma, Albanaca… Za zločine nad bijeljinskim civilima podignuta je optužnica, ali suđenje nije počelo, dok je za zločine nad civilima Janje donijeta presuda kojom žrtve nisu zadovoljne i u toku je žalbeni postupak.
Za etničko čišćenje Bijeljine i Janje nikad niko nije odgovarao.
