Iako zvuči kao fraza i počinje onim poznatim – „sve se može kad se ljudi slože“ na primjeru kalesijskog neprofitnog Udruženja „Ženo, majko, sestro“ dobiva novo značenje. Prije nepuna dva mjeseca ovo Udruženje sa svojom predsjednicom Nasihom Pjanić i njenom zamjenicom Mirsadom Ramić Halilović, te tridesetak članica pokrenulo je akciju za prikupljanje sredstava i nabavku mamografa. Bila je to hrabra odluka, posebno što je riječ o izliječenim i bolesnim ženama, koje su preko svojih leđa pregrmile svu golgotu od otkrivanja raka, operacija, hemoterapija, zračenja, ali i psihološkog osjećaja da si sa jednom ovakvom bolešću, možda, manje žena. I tako izranjavane životnom sudbinom kreću u još jednu bitku kako bi svim svojim sapatnicama omogućile da se i prevencijom bore protiv karcinoma.
Prije par dana konačno je objelodanjeno. Sakupljena je i posljednja marka za kupovinu mamografa, neophodnog za sve žene koje bi trebale barem jednom godišnje otići na ovaj pregled. Nasiha Pjanić ne krije radost: – To je veliki korak za Udruženje i Kalesiju. Zamislite šta će to značiti za nas!!
Njena opravdana radost, ushićenje vratiše me u doba kada smo gledali kako prvi čovjek korača po površini Mjeseca. Tada je osvanula čuvena izjava kako je ovo „mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“. Bez preuveličavanja ili neke euforije i završetak ove akcije ravan je onom svjetskom čudu od prije nekoliko decenija. To je sada mali korak za Kalesiju, a veliki za ženu, običnu ženu iz naroda koja se upornošću, prije svega,snagom volje i ličnog iskustva izborila i za sebe i sve druge na opštini. Više neće biti dugih listi čekanja za preglede, niti odlazaka na Kliniku u Tuzli. Sada će biti više vremena da svaka žena i u Kalesiji dobije svoj termin pregleda. Zamislite samo što to znači.
Naravno to neće smanjiti ogroman strah koji ima svaka žena da će joj pri pregledu biti „otkriveno nešto ružno“. I upravo zbog tog straha se odlaže ono neizbježno, čak i u situacijama kada se napipaju kvržice, osjeća bol u dojci i slićno. Istina sve te tegobe ne moraju značiti da se radi o karcinomu, ali pregledi, posebno mamografija danas predstavljaju – zlatni standard svih pretraga. Do sada se to nije činilo ne samo zbog toga što u Kalesiji nije postojao mamograf, nego i zbog tradicionalnih odnosa u porodici, ženine uloge u njoj, kao i dugih listi čekanja… Ali brojke da se samo u Tuzlanskom kantonu godišnje otkrije oko 160 novih slučajeva ove opake bolesti opominju i pozivaju na oprez.
Bolest otkrivena u ranom stadiju može se pobijediti. Ali samo ta jedna riječ – karcinom bila je i jeste dovoljna da mobiliše sve u Udruženju. Nasiha, kao skromna domaćica u svakodnevnom životu, ali velika u svom djelu prema drugima, kao i sve njene članice, samo kažu – Sve ovo što radimo, radimo iz srca i duše. Samo bolesna žena najbolje razumije svoju sestru, majku, prijateljicu.
Tu potrebu da se pomogne ženi u prevenciji ove bolesti u Kalesiji su pored Udruženja „Ženo, majko, sestro“ najbolje prepoznali čelni ljudi „Polo Grupacija“ Vildana i Vildan Uščuplić. Oni su prvi uplatili 20 hiljada KM, a onda su za njima stizale i donacije građana, donacije nekoliko preduzeća iz opštine, federalnog Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, te kantonalih institucija. Time su pokazali da je najvažnije ulaganje u zdravlje i da je najveća obmana zalagati se za milion nekih drugih (bez)značajnih stvari u životu misleći kako su vrlo bitne i da ne možemo bez njih. Životna zabluda. Kad smo bolesni samo mislimo o ozdravljenju i kako je ulaganje u zdravlje jedna od najisplativijih investicija na svijetu.
Piše: Biljana Skoković-Tomić
